Povežimo se

Arhitektura

Ured u trgovačkom centru! Izazov kojem nisu mogli odoljeti

Prostor trgovine koriste kao svojevrsni laboratorij, a u pravi ured ulazi se pritiskom na veliki crveni gumb.

Proteklih 12 godina njihova je misija pretvoriti prostor u jedinstveni doživljaj. To su uspjeli i uređenjem svog novog ureda smještenog u trgovačkom centru. Njihova je agencija specijalizirana za dizajn trgovina i ureda pa nije ni čudo da su svoj novi ured sakrili iza trgovine u shopping centru.

„Zapravo trgovački centar je i najprirodnije mjesto gdje bi mi i trebali biti. Kako se Brigada bavi interijerima koji su prvenstveno uredski i prodajni, dakle trgovine i uredi, nekako nam je bilo najlogičnije bilo da pokušamo te dvije stvari spojit u jedno“, kaže za Dom na kvadrat, Damjan Geber, osnivač i kreativni direktor Brigade.

Damjan-Geber-Brigada-dom-na-kvadrat
Damjan Geber, osnivač i kreativni direktor Brigade

Dućan ureda kao laboratorij doživljaja

U ured se ulazi kroz dućan. „Dućane smo morali uzeti sa uredom zato što su sastavni dio i onda je to došlo zapravo kao jedan blagoslov jer smo rekli pa mi konačno imamo svoj dućan, ajmo vidjeti šta se s tim dućanom da napraviti“, priča nam poznati hrvatski arhitekt.

Od jednog dućana napravili su showroom čije instalacije često mijenjaju. Ovaj prostor je zapravo svojevrsni laboratorij u kojem testiraju sve bitne elemente doživljaja interijera.

„Sve sa ciljem da u javnom prostoru dostupnom svima, koji je otvoren za sve posjetitelje centra nekako pokušamo i mi istražiti interakciju ljudi sa tim prostornim instalacijama koje radimo, na koji način oni na njih reagiraju i šta možemo novo, dakle da sami sebe stalno potičemo. Prve rekacije su kao i obično došle od djece. Djeca jednostavno kada ovo vide, utrče unutra i nedaju se van tako da smo imali po 10-tak djece koja su trčali pola sata i otkrili nam neke stvari koje nismo ni znali o ovoj instalaciji a to je da kada se puše u cijevi se stvaraju dosta neugodni zvukovi, a pogotovo kada 10-tero djece puše u cijevi onda je cijeli shoppig centar bio pun simfonije neugodnih zvukova koja je na kraju postala jako ugodna i zabavna“, s veseljem se prisjeća Geber.

Iza ove instalacije nalazi se ured, ali prije njega zavirit ćemo u drugi izlog koji nije otvoren za posjetitelje. Radi se o sobi za sastanke.

Retro soba za sastanke

„Opremljena je mojom dugogodišnjom kolekcijom dizajnerskog namještaja iz 70-tih i 60-tih, a ima i nešto 80-tih, sa područja bivše države. Stolice su dizajnera Nike Kralja, originalne, nepopravljene. Tu je i poznata lampa od Mebla, koju je Meblo radio po Gucinijevoj licenci, koju je također relativno teško nać zato što je napravljena od plastike koja se vrlo lako lomi tako da sve te lampe koje smo skoro svi nekada imali kod kuće, više ne postoje i to je bio jedan od vrlo dobrih ulova”, objašnjava Geber.

Damjan-Geber-dizajn-Brigada-dom-na-kvadrat

U cijelu sobu odllično su uklopili i komodu koja je njihov vlastiti produkt dizajn.

Brigada-produkt-dizajn-dom-na-kvadrat

Speak easy ured

I u uređenju ureda pokazali su da stvaraju interijere prepune doživljaja. Njihov ured skriven je iza instalacije, a u njega se ulazi pritiskom na veliki crveni gumb.

„Svi su uvijek pozvani da dođu do nas, međutim, kada bi ured bio previše otvoren prema trgovini možda bi malo previše ljudi dolazili onda ne bi imali ništa vremena da radimo svoj posao. Pa je ideja bila da sakrijemo ured, da napravimo jedan moment iz prohibicijskih vremena, takozvani speak easy prostori.  Tada su bili speak easy barovi. Barovi u koje se ulazilo kroz telefonske govornice, trebala se znat posebna šifra, koji su opet naravno popularni po cijelome svijetu, e pa mi smo napravili speak easy ured koji je sakriven iza dućana“, ističe Geber.

Dizajn bez dizajna

Dizajn ovog ureda nazivaju dizajn bez dizajna, odnosno dizajnom kroz doživljaj prostora.

„Naš ured zapravo nema gotovo ništa dizajnerskog namještaja. Odlučili smo ići sa najjednostavnijim materijalima. Koristili smo gumene podove, šperploču, obične pocinčane čelične police. Dakle, neke stvari bi više sretali u skladištima nego uredima. Međutim, u kombinaciji jedne sa drugima i posebice sa rasvjetom i naravno velikim fokusom koji je pogled na terasu, a to je pogled na zelenilo, ured je ugodan. I to je ono s čime sam najsretniji u ovom prostoru što dizajn je sekundaran, doživljaj je ono čega se svi sjećamo i čega se svi naši gosti sjećaju kad odlaze iz ureda“, naglasio je Geber u razgovoru za Dom na kvadrat.

Urbani vrt i velika terasa dio su Brigadinog novog ureda

Svi će se zacijelo sjećati mira i ugode koju pruža 90 kvadrata predivne terase sa stablima i urbanim vrtom. Želja za njim došla je u vrijeme lockdowna.

„Tada sam shvatio da znam projektirati bilo šta, a zapravo ne znam uzgojiti niti mrkvu a kamoli nešto ozbiljnije poput paradajza ili tikvice. I onda smo rekli, kada ćemo jednog dana, nać novi ured, trebao bi imati veliku terasu na kojoj ćemo moć imat i urbani vrt“, iskren je Geber.

Krenuli su sa jednom povišenom gredicom, a sada ih imaju pet. U njima su osim rajčica i tikvica, svoje mjesto našle i feferone, salata i začinsko bilje.

Sve ovo konzumiraju naravno u uredu, a već iduće godine imaju u planu ozbiljno proširenje urbanog vrta koji sada ima i pašnjak za pčelice.

Budućnost uredskih prostora je ured u koji će zaposlenici željeti doći. Ovaj ured to zasigurno je.

Arhitektura

5 inspirativnih Instagram profila za ljubitelje arhitekture

Ovi Instagram profilu natjerat će vas da se zaljubite u arhitekturu – ako već niste!

U današnjem dinamičnom svijetu, naši prostori oblikuju naše raspoloženje i iskustva, što čini dizajn prostora koji nas okružuje važnijim nego ikad. Na Instagramu nas očekuje čitav svemir estetskih čuda. Nema sumnje da je ova vizualna platforma idealna za ljubitelje arhitekture i dizajna, s mnoštvom prekrasnih fotografija, skica i rendera koji se svakodnevno objavljuju uz inspirativne ideje.

Postoji gotovo previše fantastičnih profila za nabrojati, ali smo izdvojili 5 profila koje morate pratiti ako ste ikada objavu označili hashtagom #architecture.

Arhitektica Helena Alfirević Arbutina: Priča o inspiraciji, strasti i najljepšoj kući u Hrvatskoj

1. Zaha Hadid Architects

Jedna od, ako ne i najpoznatija arhitektonska tvrtka na svijetu, Zaha Hadid Architects ima preko 1,4 milijuna pratitelja na Instagramu. Njihov profil je zadivljujuća kombinacija fotografija, objava i videoisječaka (uključujući video u kojem Pharrell Williams izražava svoju ljubav prema legendarnoj arhitektici).

2. Architecture huntrer

Profilom @architecture_hunter upravlja brazilska arhitektica i urbanistica Amanda Ferber, a na njemu se objavljuju pažljivo odabrane fotografije neke od najljepših arhitektura svijeta. S više od 3,1 milijuna pratitelja, ovaj profil zaista inspirira i vrijedi ga pratiti, čak i ako vas arhitektura i dizajn zanimaju samo površno.


3. Snøhetta

Ovaj norveški studio bavi se arhitekturom, dizajnom krajolika, produkt dizajnom i grafičkim dizajnom, što njihov Instagram profil čini raznolikim. Na njemu se jednako često prikazuju grafike i proizvodi kao i zgrade i strukture. Studio je poznat po stvaranju dijaloga sa svojih 622 000 pratitelja, označavajući fotografije hashtagom #MySnohetta.


4. Architecture competitions

S više od 200 000 pratitelja, Instagram je idealna vizualna platforma za prikaz nevjerojatnih radova pobjednika i finalista Buildnerovih arhitektonskih natječaja. Objave kombiniraju planove i konceptualne crteže s impresivnim renderima koji zasigurno zaslužuju pokoji dvostruki tap.

5. Architizer

Architizer je još jedan Instagram profil kojeg prate više od 1,6 milijuna ljudi. Fokusira na arhitekturu i dizajn, povezan s poznatom platformom Architizer, koja promovira inovativne arhitektonske projekte i profesionalce. Na ovom profilu naći ćete zapanjujuće slike modernih i inovativnih zgrada diljem svijeta, kao i istaknute projekte koji slave kreativnost i funkcionalnost u arhitekturi.

Kuća Nodi proglašena je najuspješnijim ostvaranjem stambene arhitekture u Hrvatskoj

Nastavite čitati

Arhitekti i arhitektonski projekti

Arhitektica Helena Alfirević Arbutina: Priča o inspiraciji, strasti i najljepšoj kući u Hrvatskoj

Otkriva kako je tekao njen put od uređivanja vlakova do nagrade za najljepšu kuću u Hrvatskoj

Dr. sc. Helena Alfirević Arbutina, dipl. ing. arh., već je u osnovnoj školi znala da želi biti arhitektica. Kako je tekao njen put od uređivanja vlakova do nagrade za najljepšu kuću u Hrvatskoj, ispričala je našoj urednici. 

Helena, zašto ste izabrali arhitekturu?

U 5. razredu osnovne smo imali na satu likovnog kojeg sam uvijek jako voljela, kao i matematiku, imali smo jednu monografiju o Zagrebu i trebali smo odabrati jednu neku sliku, panoramu Zagreba koju ćemo nacrtat. Ja sam odabrala od Vitića kockicu koja me jako oduševila sa svojim proporcijama, ispred nje su bili nekakvi prekrasni makovi i nacrtala sam tu sliku.

I stalno sam zapravo doživljavala arhitekturu oko sebe, fascinirala me zgrada Vatroslava Lisinskog, koncertna dvorana, znači ta kockica što sam rekla, općenito, zgrade po Vukovarskoj. Vidjela sam da to puno više doživljavam od svojih prijatelja i tad sam već rekla da želim studirat arhitekturu. 

I nakon fakulteta, koji su bili prvi projekti koje ste radili?

To je isto bilo vrlo zanimljivo jer sam uvijek maštala da ću radit nekakve grandiozne projekte, naravno, kao i svi arhitekti, još kao dijete sam se čak urbanistički htjela pozabavit ovim naseljem Brezovica, koji nema puno sadržaja i onda dalje s arhitekturom i onda me zapalo zapravo prvo zaposlenje kao pripravnika u tvornici željezničkih vozila Gredelj na razvijanju interijera vagona koje tad uopće nije imalo tu disciplinu unutar tvornice riješenu. To mi je s jedne strane bio izazov da pokrenem nešto novo, a s druge strane sam se pitala pa ipak se neću bavit, kao pravom arhitekturom. Međutim, našla sam puno zadovoljenja u tom radu jer baš ono, sve sam pokrenula iz temelja, poslije sam oformila i tim. 

Kad sam se godinama bavila tim uređenjem vagona, ja sam paralelno zapravo honorarno radila za neke druge projektantske kuće, arhitekte kao vanjski suradnik, jer sam htjela imat doticaj sa strukom i sa druge strane sam htjela čim prije doći do ovlaštenja, što sam i uspjela. 

Kad sam rodila sina, tad se pokazalo da je zapravo teško bit na tri kolosijeka, odgovoran na svom redovnom poslu, bit vanjski suradnik i super mama i onda sam vidjela da ću morat napravit nekakve odabire. Kako sam kontinuirano radila sa osječkom tvrtkom kao vanjski suradnik još od 2000.-te, onda su mi stalno nudili da prijeđem kod njih i na kraju sam se, krajem 2008 i odlučila na taj potez. Tamo sam baš radila big scale projekte, shopping centre, tvornice, višestambene zgrade.   U to vrijeme sam bila i glavni projektant na IKEA-i. 

Nakon tog super iskustva, na tako jednom velikom projektu sam zapravo shvatila da mene ipak najviše privlači projektirat obiteljske kuće, da je to ono što me nekako iskonski pokrenulo u cijelu tu priču. 

I evo, od 2013. uspješno funkcioniram, tako da, bavim se uglavnom projektiranjem obiteljskih kuća, manjih nekakvih hotela, uglavnom turističkih tih stancija, uređenjem interijera, a po potrebi za te nekakve veće projekte sam i dalje na raspolaganju bivšoj tvrtki. 

Jel bi rekli s obzirom na cijeli taj put i zaista bogato iskustvo, da je projektiranje obiteljskih kuća ispunjenje vaših snova?

Zapravo, da. Jer svaki posao ima neke svoje izazove, ali vjerujte mi da na kraju, mislim sa 50 posto svojih klijenata ostvarim baš ono dobar prijateljski odnos. 

A kakav je vaš osjećaj kad uđete u tu kuću koju ste napravili?

Na kraju, kad je sama kuća gotova i kad usele u nju, nema mi boljeg feedbacka nego kad vidimo koliko su zapravo zadovoljni životom u toj kući i uvijek me pozovu na neku večeru, čak prespavat i tako da to baš bude lijepo iskustvo. 

Bilo je situacija kao recimo sa tom kućom O4 gdje je stvarno sve bilo po projektu i to je bilo ono, wow, to je to i baš sam prezadovoljna i onako, vidite da ste ostavili neki trag, konkretno na toj kući jer dan danas ju obilaze studenti arhitekture u svom studijskom putovanju kao dobar referentni primjer. 

A nažalost, bilo je i primjera gdje se ta arhitektura jer nas opet ne štiti  dovoljno kao struku ni komora ni ministarstvo, na neki način izvitoperila. 

Kuća koju obilaze studenti arhitekture je kuća koja je svojedobno bila proglašena za najljepšu kuću, čime je bila inspirirana?

Kuća O4 u Osijeku je bila zapravo inspirirana sa tri oraha koja su bila na parceli, već su bili velika stabla, ja sam gledala kako bi ih sačuvala.

Sami investitori su isto voljeli te orahe i tu nekakvu poveznicu, tako da sam napravila tlocrt da se ti orasi zapravo sačuvaju, u procesu gradnje su se oni razboljeli pa su investitori bili spremni angažirat stručnjake koji su injektirali, liječili ta stabla i oni dan danas super egzistiraju. Kasnije smo taj motiv primijenili i na samoj fasadi, sa trespa pločama sa uzrocima od oraha i u kući smo u interijeru u kuhinji iskombinirali da opet ima kombinaciju bijele boje i oraha, dakle da nije pretamno i da se to nekako dobro uklopi. I same stepenice koje vode na galeriju, koje je vrlo bitan element te kuće jer gleda na prekrasnu Dravu, su isto tako obloge od oraha napravljene na stubama. 

Osim tog projekta, koje bi projekte izdvojili da su vam nekako ostali kao najdraži ili na koje ste najponosniji? 

Jako volim sad jedan projekt koji bi se tek trebao počet ovog radit u Osijeku, to je isto jedna rekonstrukcija kuće u Osijeku, sad ispadne baš spominjem osječke primjere.

Radim sad jednu rekonstrukciju, isto dobivena je građevinska dozvola u Zagrebu na Zelenjaku, dosta sam ponosna i na tu kuću i tu su jako bili osviješteni investitori, dobro je kad vam dopuste da ih malo educirate, ali ipak trebaju i oni sami ući u cijeli proces sa određenim nivo sviješću da bi to mogli prihvatit. Dobila sam ove godine Big See Award, nagrada je bila uručena u Ljubljani, to su bile tri vile u Ražnju kod Rogoznice. 

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice