Arhitektura
Bliži se kraj obnove samostanske crkve sv. Franje Asiškog u Zagrebu
Predstavlja zagrebačku kulturnu baštinu pod konzervatorskom zaštitom
Franjevački samostan i crkva Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda na zagrebačkom kaptolu teško su oštećeni u potresu 2020. godine. Stradali su svodovi i nosivi lukovi, a zvonik se potpuno odvojio.
Crkva je izvorno bila gotička, jednobrodna iz sredine 13. stoljeća, barokizirana je nakon požara u 17. stoljeću, a nakon potresa 1880. rekonstruirana je opet u gotičkom stilu. Kao takva predstavlja zagrebačku kulturnu baštinu pod konzervatorskom zaštitom i zato je njena obnova posebno osjetljiva.
Najzahtjevniji radovi je sigurno kompletna obnova crkve, samostana i zvonika, ističe Ante Kelava, voditelj gradilišta – SPEGRA.
“Sigurno je bilo zahtjevno izmijeniti cijelo krovište na crkvi, a da se crkva ne namoči s vodom i da ne prokišnjava, da istovremeno radimo zamjenu krovišta i postavljamo novo krovište te štitimo taj dio koji otvaramo. Radi oslika u crkvi koje su iznimno vrijedne bilo je uistinu zahtjevno izmijeniti krovište a da nema negativnih posljedica od vode.”, pojašnjava.
Wienerberger kao vodeći proizvođač krovnih rješenja odabran je za partnera na projektu obnove ove crkve. Uvažavajući konzervatorske zahtjeve za obnovu krovišta, odabran je Tondach biber crijep.
Josip Klarić, projektno tehnički savjetnik Wienerbergera ističe kako su u pitanju specifične količine jer je u pitanju projekt od 3000 kvadrata što je zapravo jako velika količina.
“Ako znamo da je to bio trenutak kad smo imali obnovu na više projekata, ne samo u Zagrebu nego i šire, onda smo zapravo u dogovoru s gradilištem išli tempirati sve kako bismo mogli isporučiti ih na vrijeme kvalitetno ali i zadovoljiti sve potrebe gradilišta. U pitanju je dakle Tondach biber crijep, dogovorili smo i s konzervatorima i s izvođačem na gradilištu da proizvedemo takozvani engobirani biber crijep koji na sebi ima jedan zaštitni, dodatni sloj u crvenoj boji čime smo ispoštovali konzervatorske zahtjeve i na ovom projektu. Specifičnost engobiranog biber crijepa da on nije samo proizveden od obične gline koja se peče nego smo zapravo na crijep dodali i sloj engobe u crvenoj boji, to je zapravo u vodi razrijeđena glina u koju se dodaje pigment, u ovom slučaju crvene boje koji onda se sa samim crijepom peče u pećima na visokim temperaturama, čime dobivamo na samom crijepu jedan dodatni zaštitni sloj koji zapravo služi boljem ponašanju crijepa kroz vrijeme. Tako da imamo dugotrajnije rješenje za buduće generacije.”, pojasnio je sugovornik.
Crkva i samostan zajedno imaju više od 1200 četvornih metara, a oštećenja u potresu narušila su statiku objekata te je njihova stabilizacija bila prioritet. Ojačani su temelji crkve te su popunjavanje šupljine u zidovima, a obnova krovišta bila je posebno zahtjevna. Klarić otkriva kako se radi o specifičnom krovu koji ima dosta velik i visok nagib, od 45 stupnjeva. To je pojatno krovište i postavljanje biber crijepa je dosta zahtjevno pod takvim nagibom pa se je pazilo i na uvjete zaštite na radu kako bi se posao mogao kvalitetno izvesti.
Osim postavljenog engobiranog Tondach biber crijepa, Wienerberger je isporučio i čak 37 krovnih prozora.
“S obzirom na to da smo bili sudionici pronalaženja najboljih rješenja za crijep, bilo je nekako logično da za ostatak krovnog segmenta kojeg imamo u ponudi i damo rješenje, a kako su naši krovni prozori kompatibilni s našim crijepom, onda je i tehnički bilo najispravnije na jednom mjestu pronaći odgovore i za krovne prozore. Modeli prozora koje smo isporučili su Tondach energy plus, krovni prozori koji su svojim toplinskim i zvučnim karakteristikama zadovoljili ono što je bio cilj postići na ovom projektu”, dodaje Klarić.
Nakon gotovo četiri godine, obnova crkve svetog Franje ulazi u završnu fazu , potrebno je vratiti obnovljene vitraje natrag u njihovu konstrukciju. Mise se u njoj održavaju već godinu dana, svaki dan, pa se može reći i da je obnova crkve uistinu u završnoj fazi.
Arhitektura
5 inspirativnih Instagram profila za ljubitelje arhitekture
Ovi Instagram profilu natjerat će vas da se zaljubite u arhitekturu – ako već niste!
U današnjem dinamičnom svijetu, naši prostori oblikuju naše raspoloženje i iskustva, što čini dizajn prostora koji nas okružuje važnijim nego ikad. Na Instagramu nas očekuje čitav svemir estetskih čuda. Nema sumnje da je ova vizualna platforma idealna za ljubitelje arhitekture i dizajna, s mnoštvom prekrasnih fotografija, skica i rendera koji se svakodnevno objavljuju uz inspirativne ideje.
Postoji gotovo previše fantastičnih profila za nabrojati, ali smo izdvojili 5 profila koje morate pratiti ako ste ikada objavu označili hashtagom #architecture.
Arhitektica Helena Alfirević Arbutina: Priča o inspiraciji, strasti i najljepšoj kući u Hrvatskoj
1. Zaha Hadid Architects
Jedna od, ako ne i najpoznatija arhitektonska tvrtka na svijetu, Zaha Hadid Architects ima preko 1,4 milijuna pratitelja na Instagramu. Njihov profil je zadivljujuća kombinacija fotografija, objava i videoisječaka (uključujući video u kojem Pharrell Williams izražava svoju ljubav prema legendarnoj arhitektici).
2. Architecture huntrer
Profilom @architecture_hunter upravlja brazilska arhitektica i urbanistica Amanda Ferber, a na njemu se objavljuju pažljivo odabrane fotografije neke od najljepših arhitektura svijeta. S više od 3,1 milijuna pratitelja, ovaj profil zaista inspirira i vrijedi ga pratiti, čak i ako vas arhitektura i dizajn zanimaju samo površno.
3. Snøhetta
Ovaj norveški studio bavi se arhitekturom, dizajnom krajolika, produkt dizajnom i grafičkim dizajnom, što njihov Instagram profil čini raznolikim. Na njemu se jednako često prikazuju grafike i proizvodi kao i zgrade i strukture. Studio je poznat po stvaranju dijaloga sa svojih 622 000 pratitelja, označavajući fotografije hashtagom #MySnohetta.
4. Architecture competitions
S više od 200 000 pratitelja, Instagram je idealna vizualna platforma za prikaz nevjerojatnih radova pobjednika i finalista Buildnerovih arhitektonskih natječaja. Objave kombiniraju planove i konceptualne crteže s impresivnim renderima koji zasigurno zaslužuju pokoji dvostruki tap.
5. Architizer
Architizer je još jedan Instagram profil kojeg prate više od 1,6 milijuna ljudi. Fokusira na arhitekturu i dizajn, povezan s poznatom platformom Architizer, koja promovira inovativne arhitektonske projekte i profesionalce. Na ovom profilu naći ćete zapanjujuće slike modernih i inovativnih zgrada diljem svijeta, kao i istaknute projekte koji slave kreativnost i funkcionalnost u arhitekturi.
Kuća Nodi proglašena je najuspješnijim ostvaranjem stambene arhitekture u Hrvatskoj
Arhitekti i arhitektonski projekti
Arhitektica Helena Alfirević Arbutina: Priča o inspiraciji, strasti i najljepšoj kući u Hrvatskoj
Otkriva kako je tekao njen put od uređivanja vlakova do nagrade za najljepšu kuću u Hrvatskoj
Dr. sc. Helena Alfirević Arbutina, dipl. ing. arh., već je u osnovnoj školi znala da želi biti arhitektica. Kako je tekao njen put od uređivanja vlakova do nagrade za najljepšu kuću u Hrvatskoj, ispričala je našoj urednici.
Helena, zašto ste izabrali arhitekturu?
U 5. razredu osnovne smo imali na satu likovnog kojeg sam uvijek jako voljela, kao i matematiku, imali smo jednu monografiju o Zagrebu i trebali smo odabrati jednu neku sliku, panoramu Zagreba koju ćemo nacrtat. Ja sam odabrala od Vitića kockicu koja me jako oduševila sa svojim proporcijama, ispred nje su bili nekakvi prekrasni makovi i nacrtala sam tu sliku.
I stalno sam zapravo doživljavala arhitekturu oko sebe, fascinirala me zgrada Vatroslava Lisinskog, koncertna dvorana, znači ta kockica što sam rekla, općenito, zgrade po Vukovarskoj. Vidjela sam da to puno više doživljavam od svojih prijatelja i tad sam već rekla da želim studirat arhitekturu.
I nakon fakulteta, koji su bili prvi projekti koje ste radili?
To je isto bilo vrlo zanimljivo jer sam uvijek maštala da ću radit nekakve grandiozne projekte, naravno, kao i svi arhitekti, još kao dijete sam se čak urbanistički htjela pozabavit ovim naseljem Brezovica, koji nema puno sadržaja i onda dalje s arhitekturom i onda me zapalo zapravo prvo zaposlenje kao pripravnika u tvornici željezničkih vozila Gredelj na razvijanju interijera vagona koje tad uopće nije imalo tu disciplinu unutar tvornice riješenu. To mi je s jedne strane bio izazov da pokrenem nešto novo, a s druge strane sam se pitala pa ipak se neću bavit, kao pravom arhitekturom. Međutim, našla sam puno zadovoljenja u tom radu jer baš ono, sve sam pokrenula iz temelja, poslije sam oformila i tim.
Kad sam se godinama bavila tim uređenjem vagona, ja sam paralelno zapravo honorarno radila za neke druge projektantske kuće, arhitekte kao vanjski suradnik, jer sam htjela imat doticaj sa strukom i sa druge strane sam htjela čim prije doći do ovlaštenja, što sam i uspjela.
Kad sam rodila sina, tad se pokazalo da je zapravo teško bit na tri kolosijeka, odgovoran na svom redovnom poslu, bit vanjski suradnik i super mama i onda sam vidjela da ću morat napravit nekakve odabire. Kako sam kontinuirano radila sa osječkom tvrtkom kao vanjski suradnik još od 2000.-te, onda su mi stalno nudili da prijeđem kod njih i na kraju sam se, krajem 2008 i odlučila na taj potez. Tamo sam baš radila big scale projekte, shopping centre, tvornice, višestambene zgrade. U to vrijeme sam bila i glavni projektant na IKEA-i.
Nakon tog super iskustva, na tako jednom velikom projektu sam zapravo shvatila da mene ipak najviše privlači projektirat obiteljske kuće, da je to ono što me nekako iskonski pokrenulo u cijelu tu priču.
I evo, od 2013. uspješno funkcioniram, tako da, bavim se uglavnom projektiranjem obiteljskih kuća, manjih nekakvih hotela, uglavnom turističkih tih stancija, uređenjem interijera, a po potrebi za te nekakve veće projekte sam i dalje na raspolaganju bivšoj tvrtki.
Jel bi rekli s obzirom na cijeli taj put i zaista bogato iskustvo, da je projektiranje obiteljskih kuća ispunjenje vaših snova?
Zapravo, da. Jer svaki posao ima neke svoje izazove, ali vjerujte mi da na kraju, mislim sa 50 posto svojih klijenata ostvarim baš ono dobar prijateljski odnos.
A kakav je vaš osjećaj kad uđete u tu kuću koju ste napravili?
Na kraju, kad je sama kuća gotova i kad usele u nju, nema mi boljeg feedbacka nego kad vidimo koliko su zapravo zadovoljni životom u toj kući i uvijek me pozovu na neku večeru, čak prespavat i tako da to baš bude lijepo iskustvo.
Bilo je situacija kao recimo sa tom kućom O4 gdje je stvarno sve bilo po projektu i to je bilo ono, wow, to je to i baš sam prezadovoljna i onako, vidite da ste ostavili neki trag, konkretno na toj kući jer dan danas ju obilaze studenti arhitekture u svom studijskom putovanju kao dobar referentni primjer.
A nažalost, bilo je i primjera gdje se ta arhitektura jer nas opet ne štiti dovoljno kao struku ni komora ni ministarstvo, na neki način izvitoperila.
Kuća koju obilaze studenti arhitekture je kuća koja je svojedobno bila proglašena za najljepšu kuću, čime je bila inspirirana?
Kuća O4 u Osijeku je bila zapravo inspirirana sa tri oraha koja su bila na parceli, već su bili velika stabla, ja sam gledala kako bi ih sačuvala.
Sami investitori su isto voljeli te orahe i tu nekakvu poveznicu, tako da sam napravila tlocrt da se ti orasi zapravo sačuvaju, u procesu gradnje su se oni razboljeli pa su investitori bili spremni angažirat stručnjake koji su injektirali, liječili ta stabla i oni dan danas super egzistiraju. Kasnije smo taj motiv primijenili i na samoj fasadi, sa trespa pločama sa uzrocima od oraha i u kući smo u interijeru u kuhinji iskombinirali da opet ima kombinaciju bijele boje i oraha, dakle da nije pretamno i da se to nekako dobro uklopi. I same stepenice koje vode na galeriju, koje je vrlo bitan element te kuće jer gleda na prekrasnu Dravu, su isto tako obloge od oraha napravljene na stubama.
Osim tog projekta, koje bi projekte izdvojili da su vam nekako ostali kao najdraži ili na koje ste najponosniji?
Jako volim sad jedan projekt koji bi se tek trebao počet ovog radit u Osijeku, to je isto jedna rekonstrukcija kuće u Osijeku, sad ispadne baš spominjem osječke primjere.
Radim sad jednu rekonstrukciju, isto dobivena je građevinska dozvola u Zagrebu na Zelenjaku, dosta sam ponosna i na tu kuću i tu su jako bili osviješteni investitori, dobro je kad vam dopuste da ih malo educirate, ali ipak trebaju i oni sami ući u cijeli proces sa određenim nivo sviješću da bi to mogli prihvatit. Dobila sam ove godine Big See Award, nagrada je bila uručena u Ljubljani, to su bile tri vile u Ražnju kod Rogoznice.