Arhitektura
Budućnost razvoja nekretnina u Hrvatskoj
Projekti urbane regeneracije na brownfield lokacijama, najčešće lokacijama u blizini centra grada, uzrokovani su brzim širenjem gradova. Lokacije koje su početkom 20. stoljeća bile na periferiji, na kraju stoljeća našle su se u centru grada.
Brownfield lokacije su zemljišta na kojima se najčešće nalaze stari industrijski kompleksi koji više nisu u funkciji ili industrijski kompleksi čije se premještanje planira na primjerenije lokacije. Kada se takve površine prenamijene u nove projekte razvoja nekretnina, na njima se sagrade stanovi, uredi, trgovine, kulturni i ugostiteljski sadržaji, zdravstvene institucije i slično, možemo reći da je u pravilu uvijek riječ o projektima zelene, odnosno održive gradnje, jer se na taj način “štede” prirodne, odnosno neizgrađene površine.
Dio održive gradnje
Urbana regeneracija na brownfield lokacijama usko je povezana s pojmom zelene, odnosno održive gradnje. O čemu je tu riječ? Prema rječniku koji je objavljen na službenoj stranici European Conference Ministers Responsible for Spatial/Urban Planning (CEMAT), udruženja koje okuplja europske prostorne planere i urbaniste i čiji je član Udruga hrvatskih urbanista, brownfiled zemljište je zemljište koje je nekada (prije) korišteno za industrijsku namjenu ili određenu komercijalnu namjenu i koje može biti kontaminirano niskom koncentracijom opasnog otpada ili zagađenja i ima potencijal da bude ponovno korišteno nakon što se očisti.
Pored navedenog, pojam brownfield zemljišta koristi se i za sagrađena zemljišta čije su zgrade iz nekog razloga zastarjele, ali zemljište nije onečišćeno. Nažalost, u hrvatskom jeziku ne postoji jedna riječ koja bi opisala taj pojam, pa je u ovom tekstu korištena engleska riječ brownfield.
Može se reći da su projekti razvoja nekretnina na brownfield lokacijama sami po sebi projekti zelene, odnosno održive gradnje, jer koriste već sagrađeno zemljište čime se ne zauzimaju nova poljoprivredna, šumska i ostala prirodna zemljišta. Obično je riječ o napuštenim tvorničkim kompleksima, lukama, starim vojnim kompleksima i sličnim sklopovima koji se više ne koriste i čija je djelatnost preseljena na drugu lokaciju, najčešće zato što ta proizvodnja više nije rentabilna na toj lokaciji, što je nestalo tržišta za proizvode koji su se tamo proizvodili ili je razina zagađenja postala neprihvatljiva za okolni prostor i stanovnike. Često je riječ o lokacijama u blizini centra grada.
Zahvaljujući brzom širenju gradova, lokacije koje su početkom 20. stoljeća bile na periferiji grada, krajem 20. stoljeća našle su se u samom centru grada. Na taj način njihova nekadašnja namjena postaje neprihvatljiva za novi urbani kontekst te se industrija seli na druge lokacije. Tako zemljišta velikih površina, koje su infrastrukturno opremljene i imaju prometni pristup, postaju pogodna za ponovnu gradnju (eng. re-development). Brownfield lokacije, nažalost, imaju i negativne elemente, a to su trošak rušenja postojećih građevina, sanacija, odlaganja otpada i, kod nekih vrsta industrija, potreba za čišćenjem zemlje i podzemnih voda od zagađenja uzrokovanog prijašnjim proizvodnim procesima. Navedeni postupci mogu biti iznimno skupi, pa je čest slučaj da ih financira država, lokalne samouprave ili različiti poticajni fondovi. U svakom slučaju, projekti urbane regeneracije na brownfield lokacijama često su javno – privatni projekti u koje zajednički investiraju poduzetnici – developeri i država ili lokalna samouprava.
Europska iskustva
U svijetu, pogotovo u Europi, postoji dugogodišnja praksa ponovne gradnje brownfield lokacija na kojima se grade nove zgrade ili cijeli kvartovi, ovisno o veliini zemljišta. Brownfield lokacije, i to prije svega one u centru ili blizu centara gradova, najčešće se razvijaju u mješovite projekte (eng. mixed-use projects) u kojima se isprepliću različiti sadržaji kao što su trgovine, stanovi, uredi, hoteli, zabavni i društveni sadržaji. Poznati recentni primjer velikog mjerila je projekt urbane regeneracije istočnog Londona za potrebe nedavno završenih Olimpijskih igara u Londonu 2012. u sklopu kojeg su, osim novih sportskih sadržaja, sagrađeni veliki trgovački centar, nova željeznička stanica i drugi sadržaji koji će pomoći oživljavanju tog dijela Londona i nakon završetka Igara.
Dobri primjeri
Dobar primjer je i dugogodišnji projekt regeneracije urbanog središta Liverpoola “Liverpool Vision”, koju je predstavio Rob Monaghan, Head of Gateways. Zahvaljujući tom projektu, Liverpool se nakon krize koja je zahvatila njegovu industriju preobrazio u novo gospodarsko i kulturno središte.
Do sada su u sklopu tog projekta sagrađeni trgovački centar Liverpool One, arena, kongresni centar, luka za kruzere i drugi. U idućem razdoblju planira se uložiti još 5,5 milijardi funti u mixed-use projekt “Liverpool Waters”, proširenje arene, novi dok za kruzere, “Central Village” i “Edge Lane Gateway”. Osim ovih primjera, u Velikoj Britaniji poznat je i projekt “MediaCityUK” sagrađen na 81 hektaru u Salfordu u Manchesteru. Riječ je o novom medijskom centru čiji će najveći korisnik biti BBC.
Dva primjera stambene gradnje na brownfield lokacijama nalaze se u našoj blizini, u Beču. Jedan projekt je stambeno naselje na lokaciji bivše tvornice kabela – Kabelwerk, a drugi primjer je S(arg)fabrikG – na mjestu stare tvornice lijesova sagrađen je novi stambeni kompleks po inovativnom načelu zajedničke gradnje koji se često primjenjuje u Beču, a putem njega skupina građana sama kreira projekt u kojem će živjeti.
Urbana regeneracija
Svi nabrojeni projekti su, osim toga što su projekti na brownfield lokacijama, projekti urbane regeneracije ili urbane obnove (eng. urban regeneration). Taj pojam označava projekte kojima se na već sagrađenim lokacijama stvaraju novi kvartovi i urbani potezi koji mijenjaju izgled, ali i funkcioniranje nekog grada. Pored urbanističke i arhitektonske transformacije grada, projekti urbane regeneracije utječu na identitet grada ili dijela grada, socijalnu strukturu stanovništva i posjetitelja na gospodarsko okruženje.
Takvi projekti planiraju se niz godina i, ako se uspiju uspješno realizirati, rezultat su izvrsne komunikacije i poslovne suradnje između privatnih poduzetnika – developera i lokalne uprave, ali i svih ostalih sudionika projekta, a posebno lokalne društvene zajednice.
Hrvatski potencijal – budućnost nekretnina u Hrvatskoj
Hrvatska ima iznimno velik potencijal za projekte urbane regeneracije na brownfield lokacijama. U većini hrvatskih gradova postoje industrijski kompleksi koji su nastali krajem 19. i početkom 20. stoljeća i tada su smještani na periferiju, a zahvaljujući brzom širenju gradova danas su se našli u samim središtima gradova. U Zagrebu možemo izdvojiti primjer Paromlina i Gredelja, koji se nalaze u neposrednoj blizini Glavnog kolodvora, u samom centru. Pored Zagreba, većina hrvatskih priobalnih gradova, kao što su Split, Rijeka i Šibenik, imaju velike površine i to uza samu obalu, koje su korištene ili se još uvijek koriste kao industrijski i vojni kompleksi i luke.
Jedan projekt urbane regeneracije na brownfield lokaciji u Hrvatskoj je u samom začetku. Riječ je o projektu koji je još uvijek ideja na papiru, ali s velikim potencijalom, a to je Badel u Sesvetama u Zagrebu. Brownfield zemljište od 50.000 četvornih metara nalazi se u samom centru Sesveta, između željezničke pruge i glavne prometnice u Sesvetama, Zagrebačke ceste. Lokacija je 500 metara udaljena od željezničkog kolodvora i prometno je izvrsno povezana. Brownfield lokacija ovako velike površine iznimno je važna za urbanu strukturu Sesveta.
Inspiracija za projekt je Tkalčićeva ulica u Zagrebu i glavni trg u Samoboru, prostori koji već dugi niz godina svojim građanima pružaju korisne i ugodne površine za obavljanje svakodnevnih gradskih aktivnosti, ali i za druženje, okupljanje i zabavu. Stvaranje takvog multifunkcionalnog prostora najteži je urbanistički poduhvat i mora biti pomno planiran, implementiran i realiziran. Cilj je stvoriti zeleni projekt, a on to i jest u samoj svojoj biti jer je riječ o ponovnom korištenju već sagrađenog zemljišta.
Izvor: Business.hr
Arhitektura
5 inspirativnih Instagram profila za ljubitelje arhitekture
Ovi Instagram profilu natjerat će vas da se zaljubite u arhitekturu – ako već niste!
U današnjem dinamičnom svijetu, naši prostori oblikuju naše raspoloženje i iskustva, što čini dizajn prostora koji nas okružuje važnijim nego ikad. Na Instagramu nas očekuje čitav svemir estetskih čuda. Nema sumnje da je ova vizualna platforma idealna za ljubitelje arhitekture i dizajna, s mnoštvom prekrasnih fotografija, skica i rendera koji se svakodnevno objavljuju uz inspirativne ideje.
Postoji gotovo previše fantastičnih profila za nabrojati, ali smo izdvojili 5 profila koje morate pratiti ako ste ikada objavu označili hashtagom #architecture.
Arhitektica Helena Alfirević Arbutina: Priča o inspiraciji, strasti i najljepšoj kući u Hrvatskoj
1. Zaha Hadid Architects
Jedna od, ako ne i najpoznatija arhitektonska tvrtka na svijetu, Zaha Hadid Architects ima preko 1,4 milijuna pratitelja na Instagramu. Njihov profil je zadivljujuća kombinacija fotografija, objava i videoisječaka (uključujući video u kojem Pharrell Williams izražava svoju ljubav prema legendarnoj arhitektici).
2. Architecture huntrer
Profilom @architecture_hunter upravlja brazilska arhitektica i urbanistica Amanda Ferber, a na njemu se objavljuju pažljivo odabrane fotografije neke od najljepših arhitektura svijeta. S više od 3,1 milijuna pratitelja, ovaj profil zaista inspirira i vrijedi ga pratiti, čak i ako vas arhitektura i dizajn zanimaju samo površno.
3. Snøhetta
Ovaj norveški studio bavi se arhitekturom, dizajnom krajolika, produkt dizajnom i grafičkim dizajnom, što njihov Instagram profil čini raznolikim. Na njemu se jednako često prikazuju grafike i proizvodi kao i zgrade i strukture. Studio je poznat po stvaranju dijaloga sa svojih 622 000 pratitelja, označavajući fotografije hashtagom #MySnohetta.
4. Architecture competitions
S više od 200 000 pratitelja, Instagram je idealna vizualna platforma za prikaz nevjerojatnih radova pobjednika i finalista Buildnerovih arhitektonskih natječaja. Objave kombiniraju planove i konceptualne crteže s impresivnim renderima koji zasigurno zaslužuju pokoji dvostruki tap.
5. Architizer
Architizer je još jedan Instagram profil kojeg prate više od 1,6 milijuna ljudi. Fokusira na arhitekturu i dizajn, povezan s poznatom platformom Architizer, koja promovira inovativne arhitektonske projekte i profesionalce. Na ovom profilu naći ćete zapanjujuće slike modernih i inovativnih zgrada diljem svijeta, kao i istaknute projekte koji slave kreativnost i funkcionalnost u arhitekturi.
Kuća Nodi proglašena je najuspješnijim ostvaranjem stambene arhitekture u Hrvatskoj
Arhitekti i arhitektonski projekti
Arhitektica Helena Alfirević Arbutina: Priča o inspiraciji, strasti i najljepšoj kući u Hrvatskoj
Otkriva kako je tekao njen put od uređivanja vlakova do nagrade za najljepšu kuću u Hrvatskoj
Dr. sc. Helena Alfirević Arbutina, dipl. ing. arh., već je u osnovnoj školi znala da želi biti arhitektica. Kako je tekao njen put od uređivanja vlakova do nagrade za najljepšu kuću u Hrvatskoj, ispričala je našoj urednici.
Helena, zašto ste izabrali arhitekturu?
U 5. razredu osnovne smo imali na satu likovnog kojeg sam uvijek jako voljela, kao i matematiku, imali smo jednu monografiju o Zagrebu i trebali smo odabrati jednu neku sliku, panoramu Zagreba koju ćemo nacrtat. Ja sam odabrala od Vitića kockicu koja me jako oduševila sa svojim proporcijama, ispred nje su bili nekakvi prekrasni makovi i nacrtala sam tu sliku.
I stalno sam zapravo doživljavala arhitekturu oko sebe, fascinirala me zgrada Vatroslava Lisinskog, koncertna dvorana, znači ta kockica što sam rekla, općenito, zgrade po Vukovarskoj. Vidjela sam da to puno više doživljavam od svojih prijatelja i tad sam već rekla da želim studirat arhitekturu.
I nakon fakulteta, koji su bili prvi projekti koje ste radili?
To je isto bilo vrlo zanimljivo jer sam uvijek maštala da ću radit nekakve grandiozne projekte, naravno, kao i svi arhitekti, još kao dijete sam se čak urbanistički htjela pozabavit ovim naseljem Brezovica, koji nema puno sadržaja i onda dalje s arhitekturom i onda me zapalo zapravo prvo zaposlenje kao pripravnika u tvornici željezničkih vozila Gredelj na razvijanju interijera vagona koje tad uopće nije imalo tu disciplinu unutar tvornice riješenu. To mi je s jedne strane bio izazov da pokrenem nešto novo, a s druge strane sam se pitala pa ipak se neću bavit, kao pravom arhitekturom. Međutim, našla sam puno zadovoljenja u tom radu jer baš ono, sve sam pokrenula iz temelja, poslije sam oformila i tim.
Kad sam se godinama bavila tim uređenjem vagona, ja sam paralelno zapravo honorarno radila za neke druge projektantske kuće, arhitekte kao vanjski suradnik, jer sam htjela imat doticaj sa strukom i sa druge strane sam htjela čim prije doći do ovlaštenja, što sam i uspjela.
Kad sam rodila sina, tad se pokazalo da je zapravo teško bit na tri kolosijeka, odgovoran na svom redovnom poslu, bit vanjski suradnik i super mama i onda sam vidjela da ću morat napravit nekakve odabire. Kako sam kontinuirano radila sa osječkom tvrtkom kao vanjski suradnik još od 2000.-te, onda su mi stalno nudili da prijeđem kod njih i na kraju sam se, krajem 2008 i odlučila na taj potez. Tamo sam baš radila big scale projekte, shopping centre, tvornice, višestambene zgrade. U to vrijeme sam bila i glavni projektant na IKEA-i.
Nakon tog super iskustva, na tako jednom velikom projektu sam zapravo shvatila da mene ipak najviše privlači projektirat obiteljske kuće, da je to ono što me nekako iskonski pokrenulo u cijelu tu priču.
I evo, od 2013. uspješno funkcioniram, tako da, bavim se uglavnom projektiranjem obiteljskih kuća, manjih nekakvih hotela, uglavnom turističkih tih stancija, uređenjem interijera, a po potrebi za te nekakve veće projekte sam i dalje na raspolaganju bivšoj tvrtki.
Jel bi rekli s obzirom na cijeli taj put i zaista bogato iskustvo, da je projektiranje obiteljskih kuća ispunjenje vaših snova?
Zapravo, da. Jer svaki posao ima neke svoje izazove, ali vjerujte mi da na kraju, mislim sa 50 posto svojih klijenata ostvarim baš ono dobar prijateljski odnos.
A kakav je vaš osjećaj kad uđete u tu kuću koju ste napravili?
Na kraju, kad je sama kuća gotova i kad usele u nju, nema mi boljeg feedbacka nego kad vidimo koliko su zapravo zadovoljni životom u toj kući i uvijek me pozovu na neku večeru, čak prespavat i tako da to baš bude lijepo iskustvo.
Bilo je situacija kao recimo sa tom kućom O4 gdje je stvarno sve bilo po projektu i to je bilo ono, wow, to je to i baš sam prezadovoljna i onako, vidite da ste ostavili neki trag, konkretno na toj kući jer dan danas ju obilaze studenti arhitekture u svom studijskom putovanju kao dobar referentni primjer.
A nažalost, bilo je i primjera gdje se ta arhitektura jer nas opet ne štiti dovoljno kao struku ni komora ni ministarstvo, na neki način izvitoperila.
Kuća koju obilaze studenti arhitekture je kuća koja je svojedobno bila proglašena za najljepšu kuću, čime je bila inspirirana?
Kuća O4 u Osijeku je bila zapravo inspirirana sa tri oraha koja su bila na parceli, već su bili velika stabla, ja sam gledala kako bi ih sačuvala.
Sami investitori su isto voljeli te orahe i tu nekakvu poveznicu, tako da sam napravila tlocrt da se ti orasi zapravo sačuvaju, u procesu gradnje su se oni razboljeli pa su investitori bili spremni angažirat stručnjake koji su injektirali, liječili ta stabla i oni dan danas super egzistiraju. Kasnije smo taj motiv primijenili i na samoj fasadi, sa trespa pločama sa uzrocima od oraha i u kući smo u interijeru u kuhinji iskombinirali da opet ima kombinaciju bijele boje i oraha, dakle da nije pretamno i da se to nekako dobro uklopi. I same stepenice koje vode na galeriju, koje je vrlo bitan element te kuće jer gleda na prekrasnu Dravu, su isto tako obloge od oraha napravljene na stubama.
Osim tog projekta, koje bi projekte izdvojili da su vam nekako ostali kao najdraži ili na koje ste najponosniji?
Jako volim sad jedan projekt koji bi se tek trebao počet ovog radit u Osijeku, to je isto jedna rekonstrukcija kuće u Osijeku, sad ispadne baš spominjem osječke primjere.
Radim sad jednu rekonstrukciju, isto dobivena je građevinska dozvola u Zagrebu na Zelenjaku, dosta sam ponosna i na tu kuću i tu su jako bili osviješteni investitori, dobro je kad vam dopuste da ih malo educirate, ali ipak trebaju i oni sami ući u cijeli proces sa određenim nivo sviješću da bi to mogli prihvatit. Dobila sam ove godine Big See Award, nagrada je bila uručena u Ljubljani, to su bile tri vile u Ražnju kod Rogoznice.
You must be logged in to post a comment Login