Arhitektura i dizajn
Vila iz snova projektirana s puno ljubavi
Ugledni arhitekt Otto Barić ugostio nas je u svom domu. Što o njemu, životnim anegdotama i svom radu kaže, tema je naše rubrike DOMnaKVADRAT.
U neposrednoj blizini gradske vreve, no dovoljno daleko da ne naruši kvalitetu življenja, smjestila se vila uglednog arhitekta koji ju je minuciozno i s ljubavlju projektirao za potrebe svoje obitelji.

“Meni je u projektiranju jedan od bitnijih elemenata genius loci, odnosno duh prostora. I u ovom slučaju se jako lijepo poklopilo jer je pokraj stara villa i naš noviji objekt se morao prisloniti uz nju i ta jedna harmonija starog i novog se relativno dobro posložila i omogućila nam da dobijemo prostore koje želimo,” kaže arhitekt Otto Barić.

Radi se o dvije spavaće sobe, dvije kupaonice te dnevnom boravku koji je “centar života”, kako ga opisuje arhitekt. Također, vila ima garažu, bazen i japanski vrt.
Energetski učinkovita vila
Kao i u svom radu, arhitekt Barić se pri projektiranju doma vodio načelima kvalitete. Sa zelenim krovom, dobrom izolacijom, velikoplošnim keramičkim pločama na dijelu fasade te staklenim stijenama ova vila je energetski vrlo učinkovita.
“Pokazalo se da je svaka kuna utrošena u kvalitetnu izolaciju zapravo jako dobro utrošena, jer ova kuća od 300-tinjak kvadrata mjesečno troši manje plina nego jedan stan od 100 kvadrata u Donjem gradu”, navodi Barić.
Unutrašnjost vile
Iza njezinih vrata skriva se jednaki sklad i funkcionalnost. Obitelji omiljeni dio unutrašnjosti: open space kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak odišu minimalizmom i modernošću. Ravne linije i monokromatsko uređenje kvalitetnim materijalima u oblikovanju interijera bili su im misao vodilja.
Unutarnjim uređenjem uspješno se bavi gospođa Barić čiji je pečat vidljiv i u vlastitom domu. Zbog prostranosti, boljeg protoka energije, funkcionalnosti i sklada odabrani su lijepi i kvalitetni komadi namještaja.

Funkcionalna i ambijentalna rasvjeta koju obitelj Barić također voli, a zaokružuje dizajn interijera, uz cjelodnevnu prirodnu svjetlost kroz veliku staklenu stijenu daje ovom prostoru osjećaj udobnosti.

Baš kao i lijepi japanski vrt, zadužen za zen atmosferu u eksterijeru.

Privatan život
Za brojne prekrasne građevine iz njegovog opusa zasluge može dijelom preuzeti i njegov otac, uspješni nogometni trener Otto Barić. Upravo je on zaslužan što mu sin nije postao nogometaš, jer kako navodi gospodin Barić, juniorskom treneru je prilikom jedne utakmice otvoreno dao do znanja da mu sin nije najbolje krilo u momčadi. Možda su dječački snovi bili u tom trenutku poljuljani, no uspješno likovno stvaralaštvo mu je usmjerilo karijeru. A život u srednjoeuropskim gradovima ga je dodatno oblikovao. U obitelji Barić svi članovi imaju “oko za lijepo”. Uz suprugu koja se bavi dizajnom interijera, kćerka Anabela Barić, inače povjesničarka umjetnosti, svoj put je pronašla u drugim umjetničkim vodama, onim glazbenim. Nakon završene akademije vrsna je sopranistica.
Projekti
U svom domu Otto Barić nema ured, jer poslovni i privatni život razdvaja, no bujica kreativnih ideja ponekad mu navire na terasi vile koja je jedna od malobrojnih kuća koje je projektirao. Kako kaže, za projektiranje kuće trebao bi poznavati navike klijenata. A za takvo nešto bi trebao s njima najmanje 3 mjeseca živjeti.

No, njegove građevine građevine koje dotiču oblake nemoguće je ne istaknuti. Gradnjom Zagrebtower-a i Split Business Towers-a, koji će biti najviša građevina u Hrvatskoj, želio je definirati prostorni reper. A istovremeno i učiniti što iskoristivijom manju kvadraturu zemljišta.

Dio njegovih projekata čine i stadion, rukometna dvorana i hotel u Dohi te hotel u Orebiću. Posljedni projekti mu se također vežu većinom za Katar gdje je izgradio i prekrasnu villu za jednog katarskog investitora.

Budući da je i sam u svojoj višegodišnjoj karijeri uspješno rekonstruirao brojne građevine, smatra da za postpotresni Zagreb postoji samo jedno rješenje. “Ono što treba sačuvati, treba sačuvati, a sve ono što se može zamijeniti, treba zamijeniti. I kao što je rekao Joseph Hoffmann, početkom 20.stoljeća, svaka kuća se može zamijeniti, ali boljom. Trebalo bi počistiti, onako kirurški, ambijentalno sačuvati, ali zapravo dati kvalitetu”, navodi arhitekt Barić. Da se kvalitetna i pomno promišljena gradnja uvijek isplati, vidi se to na domu, ali i projektima Otta Barića koji će još dugo i uspješno mijenjati vizure gradova.
Arhitektura i dizajn
Mala Vila: Staklene kućice u srcu šume
Kako izgleda odmor u staklenim kućicama koje nestaju u prirodi? Sestre Blažur stvorile su jedinstveno utočište za bijeg od svakodnevice

U srcu netaknute prirode, daleko od gradske vreve, smjestile su se staklene kućice Mala Vila. Ovaj inovativni koncept osmislile su sestre Valentina i Kristina Blažur, koje su se odlučile vratiti u rodni kraj i ostvariti svoj san – stvoriti prostor u kojem će se arhitektura stopiti s prirodom i pružiti gostima jedinstven doživljaj.
Mala Vila – spoj arhitekture i prirode
Od djetinjstva, Valentina i Kristina bile su povezane s ovom šumom. Iako ih je život odveo različitim putevima, uvijek su joj se rado vraćale. Ta ljubav prema prirodi bila je inspiracija za stvaranje Male Vile – kompleksa od četiri staklene kućice koje se reflektiraju u zelenilu i gotovo nestaju u krajoliku.
“Oduvijek smo gledale u šumu. Što god se događalo, uvijek smo bile usmjerene prema njoj. Kada u tom smjeru razmišljaš, stvari se otvaraju. Tako je Valentina pronašla proizvođača ovih kućica, i tu je sve počelo,” prisjeća se Kristina Blažur, vlasnica Male Vile.

Minimalistički dizajn, prozirne fasade i reflektirajuće staklo omogućuju da se kućice neprimjetno stapaju s okolinom. Tijekom dana, one postaju ogledalo prirode, dok navečer zavjese osiguravaju privatnost gostima.
“Primijetili smo da ljudi često niti ne uoče kućice dok ne dođu bliže. Kada je šuma u punom zelenilu, one su potpuno neprimjetne,” objašnjava Kristina.

Tehnološki izazovi i gradnja u šumi
Postavljanje ovakvih kućica nije bilo jednostavno. Mala Vila smještena je u šumskom okruženju, što je značilo posebne logističke izazove – od dovođenja struje i vode pod zemljom, do osiguravanja stabilnih temelja za svaku kućicu.
“Kućice moraju imati stabilne podloge jer svaka teži čak 7 tona. Postavljene su na betonske pilone, a cijeli postupak montaže bio je pravi izazov – od prijevoza iz Estonije do postavljanja dizalicama u šumi,” prisjeća se Kristina.
Unatoč svim izazovima, sestre Blažur uspjele su realizirati svoju viziju i stvoriti prostor koji gostima omogućuje potpuni bijeg od svakodnevnog stresa.

Oaza mira i odmora u prirodi
Kućice su veličine 20 kvadrata i dizajnirane za dvoje. U njima se nalaze kuhinja, kupaonica, spavaći i dnevni prostor, a podno grijanje osigurava ugodan boravak tijekom cijele godine.
“Mi smatramo da je ovo jedini način za potpuni reset. Priroda i šuma omogućuju da se isključiš iz vanjskog svijeta, da osluškuješ zvukove i jednostavno uživaš,” dodaje Kristina.
Iako su izrađene od stakla, privatnost gostiju nije ugrožena – tijekom dana reflektiraju okolinu, dok se navečer spuštaju zavjese. Iznimka je kupaonica, koja je opremljena zamagljenim staklom umjesto klasičnih zastora.



Projekt Mala Vila spojio je arhitekturu, prirodu i vrhunsku tehnologiju u jednu skladnu cjelinu. Sestre Blažur dokazale su da se uz viziju i upornost može stvoriti jedinstveno mjesto za odmor koje briše granicu između modernog dizajna i netaknute prirode.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Nikola Fabijanić i Juraj Glasinović: Arhitektura kao dijalog, inspiracija i izazov
Nagrađeni arhitekti otkrivaju što ih inspirira, kako pristupaju projektiranju i zašto je arhitektura puno više od samog dizajna

Prošle godine arhitekti Nikola Fabijanić i Juraj Glasinović osvojili su nagradu Udruge hrvatskih arhitekata za najuspješniju stambenu arhitekturu. Njihov projekt Kuća Nodi prepoznat je kao iznimno promišljen arhitektonski odgovor na kontekst i potrebe investitora. No, iza ove nagrade stoji dugogodišnja suradnja, rad na brojnim projektima i zajednička strast prema arhitekturi.
U razgovoru s njima otkrivamo kako su se našli u arhitekturi, što ih inspirira i kako izgledaju njihovi procesi rada.

Put do arhitekture
Nikola, što vas je privuklo arhitekturi?
Nikola Fabijanić: Nisam imao neku veliku volju ili znanje da ću se baviti arhitekturom, ali spletom okolnosti upisao sam fakultet i ubrzo shvatio da je to poziv u kojem se pronalazim. Htio sam se maknuti iz Rijeke i Zagreb se činio kao dobar izbor, a s vremenom se arhitektura pokazala kao pravo mjesto za mene.
Juraj, kakav je bio vaš put?
Juraj Glasinović: Završio sam srednju građevinsku školu i nekako logično nastavio prema arhitekturi. Nisam kao dijete imao specifične sklonosti prema ovom poslu, ali kako se pokazalo, bio je to pravi izbor. Arhitektura je, na neki način, pronašla mene.

Od prvih projekata do vlastitog ureda
Koji su bili vaši prvi projekti nakon fakulteta?
Juraj Glasinović: Nakon faksa radio sam u studiju UP kod kolega Lee Pelivan i Tome Plejića, ali paralelno i na arhitektonskim natječajima s kolegama. Među prvima bili su natječaji za Labin i Kutinu, no prvi ozbiljniji zajednički projekt bio nam je natječaj za Gat u Šibeniku 2009. godine.
Nikola Fabijanić: Juraj i ja smo kolege s fakulteta i dugogodišnji prijatelji, a kroz natječaje smo počeli raditi zajedno. Na Šibenskom natječaju uvidjeli smo da imamo dobru sinergiju. S vremenom se suradnja intenzivirala i danas radimo u vlastitoj firmi.

Koji vam je projekt dao pravi zalet?
Juraj Glasinović: Svaki projekt nosi svoju priču, ali možda je jedan od ključnih bio vrtić Stenjevec. To nam je bio prvi natječaj gdje smo osvojili prvo mjesto, a takva potvrda uvijek daje dodatan motiv za daljnji rad.
Nikola Fabijanić: Nagrade su uvijek dobrodošle, ali važno je biti uporan i ne gledati unatrag. Rad na natječajima vidimo kao neku vrstu “mentalne higijene” – priliku da kreativno promišljamo i eksperimentiramo izvan rutinskih uredskih poslova.

Inspiracija i proces rada
Gdje pronalazite inspiraciju za svoje projekte?
Juraj Glasinović: Najviše u svakodnevnom okruženju, u ulicama koje nas okružuju. Inspiraciju tražimo u stvarnosti – u javnim prostorima, kafićima, ljudima. Važno nam je da su naši projekti realni i kontekstualni.

Kako pristupate projektiranju?
Nikola Fabijanić: Prije nego što krenemo crtati, najvažniji su razgovori s investitorima. Ne želimo da nam donesu slike s Pinteresta – više volimo razgovore i priče o njihovim potrebama i životnim stilovima. Tek kad razumijemo njihov način razmišljanja, krećemo u osmišljavanje prostora.
Juraj Glasinović: Proces projektiranja za nas zapravo započinje neformalno – vožnja do lokacije, razgovor uz kavu ili gemišt, to su trenutci kada se rađaju ideje. Ključna nam je komunikacija i dijalog, kako međusobno, tako i s klijentima.

Kuća Nodi i nagrada Galić
Što Kuću Nodi čini posebnim projektom?
Juraj Glasinović: Pokušali smo minimalnim intervencijama povezati postojeću kuću, vrt i dogradnju u skladnu cjelinu. Investitor je bio izuzetno zadovoljan, a na kraju i mi.
Nikola Fabijanić: Kuća Nodi je naša prva realizacija kao partnera i zato nam je posebno draga. Osim toga, investitor je bio prijatelj i inspirativna osoba, što je uvijek dodatan motiv za kvalitetan rad.

Budući planovi i izazovi
Postoji li projekt koji biste voljeli realizirati, a do sada niste?
Nikola Fabijanić: Volimo raznolikost i ne želimo se specijalizirati samo za jednu vrstu arhitekture. No, svakako bismo voljeli raditi na projektima stambenih zgrada. To je danas izazovno jer se često sve svodi na maksimizaciju kvadrata i iskoristivost prostora, ali vjerujemo da se i unutar takvih okvira može napraviti kvalitetna arhitektura.
Juraj Glasinović: Stambena arhitektura u Hrvatskoj trenutačno nije na visokoj razini, no voljeli bismo sudjelovati u promjeni tog trenda.

You must be logged in to post a comment Login