Arhitektura i dizajn
ALPHA CENTAURI Dom kreativne i inženjerske izvrsnosti, uređen po vrhunskim standardima
Mjesto rada za 800 vrhunskih stručnjaka, najveći je Infobipov inovacijski centar na svijetu
Sredinom travnja prva hrvatska jednorog tvrtka otvorila je svoj inovacijski centar u Zagrebu. Alpha Centauri novi je dom kreativne i inženjerske izvrsnosti, a upravo je izvrsnost bila potrebna za njegovu izgradnju. Predstavljamo vam taj jedinstveni arhitektonski projekt.

Alpha Centauri – najveći je Infobipov inovacijski centar na svijetu. To je mjesto rada za 800 vrhunskih stručnjaka, pa upravo tako treba biti i osmišljeno.

Urede u sjenu bacila mjesta za opuštanja
Za početak nas je zaintrigirao koncept uređenja jer oni tek počinju svoj put prema zvijezdama. Detalji vezani uz svemir i njegovo istraživanje nisu samo u imenu kampusa, nego se provlače kroz cijeli prostor.

Uredi su možda najvažniji dio, ali čini se da ih u sjenu bacaju mjesta za opuštanje, poput dnevnog boravka, dvorane za vježbanje, održavanje stolnoteniskih turnira ili pak, nadmetanja u skvošu.

Zaposlenici na raspolaganju imaju i restoran koji se može pohvaliti s prekrasnom zelenom terasom.
Osjećaj kao da ste u prirodi
‘Neobična je ovo zgrada, nije klasična jednonamjenska nego višenamjenska. Mi se sad nalazimo na krovu, na četvrtoj etaži, ali se osjećate kao da ste u prirodi, ili negdje na terenu. Znači, htjeli smo na ovoj perifernoj zagrebačkoj lokaciji stvoriti jednu oazu mira za rad’, objašnjava Marko Dabrović, koautor projekta, 3LHD.

Jer, da bi zaposlenici mogli dati sve od sebe, okruženje u kojem rade treba biti ugodno. Tvrtke su IT sektoru gdje kvalitetnih stručnjaka nedostaje, odavno su to osvijestile.
‘Krenuli smo napraviti jedno lijepo mjesto gdje se može lijepo raditi, jer nama je važno da naši ljudi koji daju 100% u svom poslu, jedino tako možemo ići naprijed, na svjetskom tržištu koje Infobip, da mi vratimo to našim ljudima’, tvrdi Emil Ferjančić, voditelj projekta Infobipovog zagrebačkog kampusa.

Svaka soba nosi ime astronauta
A prema potrebi ti ljudi imaju na raspolaganju i smještajne jedinice. Riječ je o sobama koje su uređene tematski – svaka nosi ime jednog astronauta i njegovom je radu posvećena. Osim soba, mogu se smjestiti i u apartmanima koji su zamišljeni tako da dnevni dio bude odvojen od spavaćeg, pa se u njemu mogu održavati i sastanci. Kad smo pomislili da je sustav osmišljen da na poslu radite i živite, opovrgnuli su nas.

‘To su naši ljudi koji dolaze izvana, koji imaju meetinge i oni prenoće do jedan tjedan, dva tjedna, ne više. Nije da se cijelo vrijeme živi ovdje u kampusu’, dodaje Emil.

Kampus služi i kao mjesto testiranja sustava pametnih automatizacija, čime se ova tvrtka bavi, pa tako ako otvorite prozor, gasi se klima. Iskustvo gradnje prvog kampusa pomoglo im je da drugi bude bolji.
Dan ranije rezerviraju ručak
‘Ovdje u Zagrebu smo mogli koristiti podzemne vode za grijanje i hlađenje. Tako jako malo energije trošimo za hlađenje i za grijanje, poboljšali smo sustav, rasvjeta je pametna rasvjeta i u Vodnjanu i u Zagrebu, tu smo, kvalitetu nismo odustali od toga’, tvrdi.

S obzirom na to da su u hibridnom načinu rada, kad zaposlenici dolaze u ured, dan ranije rezerviraju dolazak u kampus preko aplikacije, kako bi im se osiguralo sve što treba, uključujući i ručak. Jer, osim štednje energije, trude se ni da se hrana ne baca. Novi sustavi rada izazov su za arhitekte koji projektiraju takve prostore.

Rad kod kuće ima prednosti i mane
‘Ta filozofija rada se već dugo mijenja, tvrtka Infobip baš dolazi iz tog jednog sektora koji je i prije bio dinamičan, oni su i prije mogli raditi od kuće. Međutim, rad od kuće ima svoje prednosti, ima svoje mane, ali naša je ideja napraviti rad na poslu vrhunskim, omogućiti ljudima savršene tehničke uvjete, a to je tiha klima, izvrsno osvjetljenje, bilateralno osvjetljenje, ugodan akustički prostor, ugodan boravak, zone druženja, zone relaksacije, zone razonode, o svemu tome se mislilo na ovoj kući i svi ti elementi su tu, samo nekako malo drukčije posloženi nego inače’, dodaje Marko.

Pa mjesto za rad izgleda kao mjesto na kojem biste često boravili. Iako je rad od kuće u ovom biznisu uobičajen, vjerujemo da zaposlenicima prvog hrvatskog jednoroga ni dolazak u ured nije mrzak.
Arhitektura i dizajn
Mala Vila: Staklene kućice u srcu šume
Kako izgleda odmor u staklenim kućicama koje nestaju u prirodi? Sestre Blažur stvorile su jedinstveno utočište za bijeg od svakodnevice

U srcu netaknute prirode, daleko od gradske vreve, smjestile su se staklene kućice Mala Vila. Ovaj inovativni koncept osmislile su sestre Valentina i Kristina Blažur, koje su se odlučile vratiti u rodni kraj i ostvariti svoj san – stvoriti prostor u kojem će se arhitektura stopiti s prirodom i pružiti gostima jedinstven doživljaj.
Mala Vila – spoj arhitekture i prirode
Od djetinjstva, Valentina i Kristina bile su povezane s ovom šumom. Iako ih je život odveo različitim putevima, uvijek su joj se rado vraćale. Ta ljubav prema prirodi bila je inspiracija za stvaranje Male Vile – kompleksa od četiri staklene kućice koje se reflektiraju u zelenilu i gotovo nestaju u krajoliku.
“Oduvijek smo gledale u šumu. Što god se događalo, uvijek smo bile usmjerene prema njoj. Kada u tom smjeru razmišljaš, stvari se otvaraju. Tako je Valentina pronašla proizvođača ovih kućica, i tu je sve počelo,” prisjeća se Kristina Blažur, vlasnica Male Vile.

Minimalistički dizajn, prozirne fasade i reflektirajuće staklo omogućuju da se kućice neprimjetno stapaju s okolinom. Tijekom dana, one postaju ogledalo prirode, dok navečer zavjese osiguravaju privatnost gostima.
“Primijetili smo da ljudi često niti ne uoče kućice dok ne dođu bliže. Kada je šuma u punom zelenilu, one su potpuno neprimjetne,” objašnjava Kristina.

Tehnološki izazovi i gradnja u šumi
Postavljanje ovakvih kućica nije bilo jednostavno. Mala Vila smještena je u šumskom okruženju, što je značilo posebne logističke izazove – od dovođenja struje i vode pod zemljom, do osiguravanja stabilnih temelja za svaku kućicu.
“Kućice moraju imati stabilne podloge jer svaka teži čak 7 tona. Postavljene su na betonske pilone, a cijeli postupak montaže bio je pravi izazov – od prijevoza iz Estonije do postavljanja dizalicama u šumi,” prisjeća se Kristina.
Unatoč svim izazovima, sestre Blažur uspjele su realizirati svoju viziju i stvoriti prostor koji gostima omogućuje potpuni bijeg od svakodnevnog stresa.

Oaza mira i odmora u prirodi
Kućice su veličine 20 kvadrata i dizajnirane za dvoje. U njima se nalaze kuhinja, kupaonica, spavaći i dnevni prostor, a podno grijanje osigurava ugodan boravak tijekom cijele godine.
“Mi smatramo da je ovo jedini način za potpuni reset. Priroda i šuma omogućuju da se isključiš iz vanjskog svijeta, da osluškuješ zvukove i jednostavno uživaš,” dodaje Kristina.
Iako su izrađene od stakla, privatnost gostiju nije ugrožena – tijekom dana reflektiraju okolinu, dok se navečer spuštaju zavjese. Iznimka je kupaonica, koja je opremljena zamagljenim staklom umjesto klasičnih zastora.



Projekt Mala Vila spojio je arhitekturu, prirodu i vrhunsku tehnologiju u jednu skladnu cjelinu. Sestre Blažur dokazale su da se uz viziju i upornost može stvoriti jedinstveno mjesto za odmor koje briše granicu između modernog dizajna i netaknute prirode.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Nikola Fabijanić i Juraj Glasinović: Arhitektura kao dijalog, inspiracija i izazov
Nagrađeni arhitekti otkrivaju što ih inspirira, kako pristupaju projektiranju i zašto je arhitektura puno više od samog dizajna

Prošle godine arhitekti Nikola Fabijanić i Juraj Glasinović osvojili su nagradu Udruge hrvatskih arhitekata za najuspješniju stambenu arhitekturu. Njihov projekt Kuća Nodi prepoznat je kao iznimno promišljen arhitektonski odgovor na kontekst i potrebe investitora. No, iza ove nagrade stoji dugogodišnja suradnja, rad na brojnim projektima i zajednička strast prema arhitekturi.
U razgovoru s njima otkrivamo kako su se našli u arhitekturi, što ih inspirira i kako izgledaju njihovi procesi rada.

Put do arhitekture
Nikola, što vas je privuklo arhitekturi?
Nikola Fabijanić: Nisam imao neku veliku volju ili znanje da ću se baviti arhitekturom, ali spletom okolnosti upisao sam fakultet i ubrzo shvatio da je to poziv u kojem se pronalazim. Htio sam se maknuti iz Rijeke i Zagreb se činio kao dobar izbor, a s vremenom se arhitektura pokazala kao pravo mjesto za mene.
Juraj, kakav je bio vaš put?
Juraj Glasinović: Završio sam srednju građevinsku školu i nekako logično nastavio prema arhitekturi. Nisam kao dijete imao specifične sklonosti prema ovom poslu, ali kako se pokazalo, bio je to pravi izbor. Arhitektura je, na neki način, pronašla mene.

Od prvih projekata do vlastitog ureda
Koji su bili vaši prvi projekti nakon fakulteta?
Juraj Glasinović: Nakon faksa radio sam u studiju UP kod kolega Lee Pelivan i Tome Plejića, ali paralelno i na arhitektonskim natječajima s kolegama. Među prvima bili su natječaji za Labin i Kutinu, no prvi ozbiljniji zajednički projekt bio nam je natječaj za Gat u Šibeniku 2009. godine.
Nikola Fabijanić: Juraj i ja smo kolege s fakulteta i dugogodišnji prijatelji, a kroz natječaje smo počeli raditi zajedno. Na Šibenskom natječaju uvidjeli smo da imamo dobru sinergiju. S vremenom se suradnja intenzivirala i danas radimo u vlastitoj firmi.

Koji vam je projekt dao pravi zalet?
Juraj Glasinović: Svaki projekt nosi svoju priču, ali možda je jedan od ključnih bio vrtić Stenjevec. To nam je bio prvi natječaj gdje smo osvojili prvo mjesto, a takva potvrda uvijek daje dodatan motiv za daljnji rad.
Nikola Fabijanić: Nagrade su uvijek dobrodošle, ali važno je biti uporan i ne gledati unatrag. Rad na natječajima vidimo kao neku vrstu “mentalne higijene” – priliku da kreativno promišljamo i eksperimentiramo izvan rutinskih uredskih poslova.

Inspiracija i proces rada
Gdje pronalazite inspiraciju za svoje projekte?
Juraj Glasinović: Najviše u svakodnevnom okruženju, u ulicama koje nas okružuju. Inspiraciju tražimo u stvarnosti – u javnim prostorima, kafićima, ljudima. Važno nam je da su naši projekti realni i kontekstualni.

Kako pristupate projektiranju?
Nikola Fabijanić: Prije nego što krenemo crtati, najvažniji su razgovori s investitorima. Ne želimo da nam donesu slike s Pinteresta – više volimo razgovore i priče o njihovim potrebama i životnim stilovima. Tek kad razumijemo njihov način razmišljanja, krećemo u osmišljavanje prostora.
Juraj Glasinović: Proces projektiranja za nas zapravo započinje neformalno – vožnja do lokacije, razgovor uz kavu ili gemišt, to su trenutci kada se rađaju ideje. Ključna nam je komunikacija i dijalog, kako međusobno, tako i s klijentima.

Kuća Nodi i nagrada Galić
Što Kuću Nodi čini posebnim projektom?
Juraj Glasinović: Pokušali smo minimalnim intervencijama povezati postojeću kuću, vrt i dogradnju u skladnu cjelinu. Investitor je bio izuzetno zadovoljan, a na kraju i mi.
Nikola Fabijanić: Kuća Nodi je naša prva realizacija kao partnera i zato nam je posebno draga. Osim toga, investitor je bio prijatelj i inspirativna osoba, što je uvijek dodatan motiv za kvalitetan rad.

Budući planovi i izazovi
Postoji li projekt koji biste voljeli realizirati, a do sada niste?
Nikola Fabijanić: Volimo raznolikost i ne želimo se specijalizirati samo za jednu vrstu arhitekture. No, svakako bismo voljeli raditi na projektima stambenih zgrada. To je danas izazovno jer se često sve svodi na maksimizaciju kvadrata i iskoristivost prostora, ali vjerujemo da se i unutar takvih okvira može napraviti kvalitetna arhitektura.
Juraj Glasinović: Stambena arhitektura u Hrvatskoj trenutačno nije na visokoj razini, no voljeli bismo sudjelovati u promjeni tog trenda.
