Arhitektura i dizajn
Ante Murales – odgovor arhitekture na zahtjeve vremena u kojem nastaje
Ante Murales s nama je podjelio svoje viđenje arhitekture.
Njihov arhitektonski studio stoji iza mnogih zanimljivih projekata, a neki od njih djeluju i skulpturalno. Oni su predziđe, odnosno, na latinskom, ante murales i s nama su podijelili svoje poimanje arhitekture.
Njihovi projekti svakako daju poseban pečat prostorima u kojima se nalaze. Ali to je i ideja koja stoji iza cijele priče.
Odgovor arhitekture na zahtjeve vremena
‘ Ime studija je nastalo prije nekih dvadesetak godina i na latinskom ante je prvi, murus je zid, odnosno to je neko predziđe, ali u principu, u prenesenom značenju, ono što smo mi željeli, to je da je to ustvari periferija, odnosno ono što mene u arhitekturi interesira je periferija i lokalno’, kaže Ante Nikša Bilić, dip.ing.arhitekture Ante murales.
Odnosno kako lokalna arhitektura percipira ono što dolazi iz velikih centara. Riječ je o kritičkom regionalizmu, tj. reinterpretaciji svjetskih tijekova na način našeg podneblja, tradicije i materijala. Jer u današnjoj arhitekturi, kao i u arhitekturi uvijek, najbitnije je da jako dobro odgovori na zahtjeve vremena u kojem nastaje.
‘Jer kroz povijest vidimo da upravo takva arhitektura, koja dobro odgovori na te zahtjeve, na neki način postane i atemporalna, bitna i ostaje dobra kroz protek vremena što je zapravo za arhitekturu kao takvu koja je jedna disciplina koja ima prilično velik produkt ajmo reći, trajno ostaje u prostoru i trajno ga mijenja jako bitno’, kaže.
Najdraži projekti obiteljskih kuća
Treba znati da je arhitektura užasno spora disciplina i većina projekata traje dugo, a gradnja još duže. Ovaj je studio radio mnoge velike i javne projekte, ali nas je zanimalo koji su im projekti obiteljskih kuća najdraži.
‘Kuće na moru izdvojio bih možda tri nekakve kuće koje su meni izuzetno drage, to je Vila lastavica u Marušićima pored Omiša, Vila Ivana na otoku Pagu i kuća Vila K u Opatiji. Vila lastavica je zanimljiva po tome što je ona ustvari dugo dugo trajala, sam projekt je trajao nekoliko godina, ljudi koji su, moji investitori žive vani, i oni su željeli napraviti tako realan, zanimljivi kubus, odnosno cijeli stambeni kubus je natkriven s prostorom, natkrivenim prostorom, ono što sam i govorio da je život na Mediteranu ustvari vanjski natkriveni prostor’, tvrdi.
Kad se ta kuća počela graditi, kćer investitora bila je mala curica, a sad je odrasla i završila je fakultet. Još je jedan projekt ovog studija jako zanimljiv.
Fingers house je drugačija priča zato što je to kuća od dvije kuće i ona je u principu posložena kao neki tetris, ti kubusi izviru kao prsti i naslanjaju se jedan na drugi, ona je, nalazi se na naselju Veliko Brdo iznad Makarske, ispod planine Biokovo i u principu, sa sjeverne strane je zatvorena, introvertna, kao zaštita od bure, a s južne strane otvorena prema prekrasnom pogledu na otok Brač, Hvar i Pelješac.
Sustav gradnje iz jednog materijala
Naime, u Dalmaciji je uobičajeno da sustav gradnje bude iz jednog materijala. Neke se stvari u arhitekturi ne mijenjaju, ali shvaćanje stanovanja i doma definitivno evoluira.
‘Kako se mijenjamo mi kao društvo, kako se mijenjaju zahtjevi samog društva, kao se zapravo na neki način mijenjaju i obitelji i njihovi stambeni prostori, način na koji oni, koliko rade, gdje rade, kako i koliko slobodnog vremena imaju, tj. kako ga provode, naravno da to ima i direktne posljedice na prostor u kojem se danas živi’, kaže.
U projektiranju važno je režiranje prostora
‘Materijal je jako važan u stvaranju mada nije prioritet. Ja bi se nadovezao na tekst Tom Waitsa, američkog kompozitora koji je rekao da voli svirati sa najgorim instrumentima. Nekad davno se govorilo da je arhitektura okamenjena muzika pa mislim da važno je svirati bez obzira na kojem materijalu vi radite. Mislim, trebate znati svirati, i trebate znati složiti prostor’, kaže.
A kad smo već kod umjetnosti, neki njihovi projekti djeluju pomalo skulpturalno.
Arhitektura i kiparstvo kao slične discipline
‘Skulptura, odnosno kiparstvo i arhitektura su jako slične discipline, mada arhitektura je malo složenija u nekom smislu zato što je ona ima u sebi tu dozu utilitarnosti i korisnosti i druga stvar, dug je put od ideje do realizacije. To je jedan ovako čaroban i mukotrpan put od same ideje, od samog stvaranja do kompletno realizacije i ja uvijek kažem ako se neki projekt ostvari nekih 70, 80% one ideje koju smo mi složili, onda smo uspjeli s projektom.’, kaže.
Javni ili privatni projekti – što im je draže?
‘Postavke su iste, arhitektima je projektiranje -projektiranje i uvijek se teži projektirati dobro, naravno da sam proces i dinamika su vrlo različiti zbog samih investitora, veličine projekta, dužine trajanja samog projekta, ali recimo da najviše veseli nekakva dobra izmjena tih vrsta projekata pri čemu, naravno, uvijek treba ostavljati, čak i tamo kada možda se i ne vidi jasna prilika za nešto javno barem malo mjesta za to javno ili mogućnost istog’, kaže.
Jer i u životu je uobičajeno da javno i privatno egzistiraju paralelno, pa zašto ne bi bilo tako i u arhitekturi.
Dizajn i trendovi
Zidovi koji mirišu na kavu, ruže i suho bilje – Iverpan kroz biofilni dizajn u interijere unosi prirodu i mirise
Biofilni dizajn je trenutno apsolutni trend, a predstavlja uvođenje prirode u uređenje interijer
Živim zeleno nije samo slogan, Iverpan doista živi zeleno što su pokazali i na sajmu namještaja u Rovinju gdje su predstavili prirodni materijal kojim u interijer možete unijeti čak i miris prirode.
Što je biofilni dizajn i kako uvesti prirodu u interijer, u razgovoru otkriva Mladen Jambrović, direktor Iverpana.
Mladene, što je to biofilni dizajn?
Biofilni dizajn je sad trenutno apsolutni trend, a to je uvođenje prirode u uređenje interijera. Biofilni dizajn postoji i u eksterijerima. Sad nakon Covida, kada smo svi bili zatvoreni u prostore koji su kruti i grubi, ljudi su poželjeli, jer nisu mogli previše biti vani, prirodu unijeti u interijere.
Shvatili su onda da naš mozak funkcionira na način da se u prirodi osjeća dobro, da se otpuštaju hormoni sreće i da je sve divno i krasno… Tako sad imamo razno razne prirodne materijale koji su nam počeli ispunjavati domove.
Koji su to prirodni materijali kojima ćemo ispuniti domove i zaista mogu potvrdit da se na ovom štandu, na Design districtu, osjeća neka posebna sreća.
Ovoga puta smo odlučili predstaviti Organoid. Organoid je tvornica koja je smještena u Tirolu u Austriji i jedina je tvornica u svijetu koja proizvodi zidne obloge, obloge za namještaj od potpuno prirodnih materijala. Sama tvornica je sto posto CO2 neutralna, svi su materijali CO2 neutralni, odabrani i ubrani sa posebnom pažnjom da se ne našteti okolišu.
Mnogi od njih su reciklat iz nekakvih drugih industrija, na primjer, ružine latice koje su ovdje kao zidni dekor postavljene i koje stvarno mirišu kao ruža su rezultat tj. nusproizvod u industriji parfema u Francuskoj.
Da se ne bi bacilo kao otpad, tvrtka Organoid je njih uzela i rade ovakve stvari. Kava je od jedne tvornice u Nizozemskoj koja melje i prži kavu, a prvih 15 minuta i zadnjih 15 minuta je proizvod toliko sitan da prolazi kroz sve filtere i oni su to bacali. Tada su dečki iz Organoida rekli dajte nama, mi ćemo napravit nešto prekrasno od toga i sad imate recimo zidnu oblogu koja miriši poput kave pa ju ujutro ne morate niti kuhat, samo se spustite u kuhinju, ako ste kuhinju obložili u to.
Kako je to zapravo napravljeno da ti kad to doneseš u prostor, da taj cvijet još uvijek miriši?
Na ovome tu dekoru, koji imamo i tamo veći, zove se Carpe Diem, gdje je Mediteran u igri, imamo listove masline, različak, ružmarin, majčinu dušicu… Svaka od tih biljki se može zaprešati na površinu samo pod određenim uvjetima. I oni su otkrili pod kojim uvjetima mogu zaprešat maslinov list, a da ostane ipak kako tako kao maslina i da na istu stvar mogu zaprešati ovaj cvijet da on zadrži svoju ljubičastu boju.
Poštujući dakle, samu prirodu i same biljke, ostavljaju njihov miris suhog bilja. Tu nema svježeg bilja, ali suho bilje definitivno ostaje. Ljudi se često pitaju koliko dugo će mi to mirisati u prostoru, a koliko i bilo koje suho bilje. Nekakvi su pokazatelji da ovakvi blaži dekori i tri do četiri godine mirišu, a ovi jači dekori, pogotovo ako je alpsko sijeno, i do 10 godina.
Možeš li mi otkriti tajnu, što je ovo, ovo je apsolutno predivno…
To je list gumijevca kojem su samo izbacili klorofil, a ostavili sve vene i on je na podlozi od zlatnog papira. No, može biti i na podlozi od prozirne samoljepljive folije i može se koristi na staklima.
Može se koristit na nekakvim uni bojama gdje jednostavno samo podigne taj dekor na jedan poseban način, jer je on dalje teksturiran i dalje je prekrasan. Na jedan metar kvadratni se slaže 200 listova tog gumijevca.
U kojim dimenzijama dolazi ovaj Organoid?
Organoidi svi dolaze u rolama, koje su široke 135 centimetara, a koliko su dugačke ovisi o klijentu. Ako mu treba samo metar kvadratni, onda je to 75 centimetara i to je minimum što nam isporučuju. Ipak, ako je potrebno za veće površine, ovdje se može narolati 10 metara, 15 metara, 20 metara uvijek od širini od 135.
Ono što se još može vidjeti je da Organoid dolazi na način da se može formirati i nalijepiti na špreploču. Pa dolazi kao kompletno stolac, može se koristiti kao podloga na stolu pa se zalije epoksi smolom pa onda opet imamo nekakav krasan stol od cijele te priče. Ono što je još posebno i novo je da smo počeli raditi i akustične panele.
Tamo imamo lampicu koja pokazuje svestranost primjene tih Organoida. Recimo, na bilo kakav karton možete zalijepiti ovu samoljepljivu foliju i oblikovat je škarama i napravit sjenilo lampe po želji. Jako dobro iskorištena priroda jer bez ikakvog uništavanja unosimo u svoje domove prirodu koja fantastično izgleda i još k tome miriši.
To su jedine obloge koje možete naći u cijelome svijetu koje osim nekakvog vizualnog taktilnog dojma, nudi taj olfaktivni odnosno mirisni element oplemenjujući prostor, a priroda nas stvarno čini veselima.
Intervju: Jasmina Franjić
Arhitekti i arhitektonski projekti
Uz nekoliko svjetskih nagrada, Vinarija Tomac odraz je načela prirodne proizvodnje vina
Arhitektova zaljubljenost u prirodna vina pridonijela je stvaranju ove impresivne građevine
Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić dizajnirali su vinariju koja svojom arhitekturom odražava biodinamički način proizvodnje vina, a za taj su projekt dobili i nekoliko svjetskih nagradi.
Gradnja vinarije u mjestu Donja Reka pored Jastrebarskog počela je iz potrebe za povećanjem prostornih kapaciteta.
“Bavimo se proizvodnjom pjenušaca, a to zahtjeva dosta velike prostore za odležavanje tih boca jer svaka boca odleži godinu, dvije, tri pa se nakupe i dvije- tri berbe. Uvijek smo znali da želimo da to ovoga izgleda, rekli bi mi “kak spada”, da ima estetsku i funkcionalnu vrijednost.”, navodi vlasnik vinarije, Tomislav Tomac.
Vinarija kao omaž gospodarskim štagljevima
Inspiraciju arhitekti nisu trebali tražiti daleko. Priroda koja okružuju parcelu bila je sasvim dovoljna.
“To je omaž ovim gospodarskim štagljevima koje možete naći na ovom lokalitetu pa čak i nekoliko kilometara udaljeno od ove vinarije i malo dalje, i ta atmosfera, ali ne samo atmosfera u smislu vizualnosti nego i taj miris. Ta nekakva sinestezija koja vas okružuje kada dođete u taj prostor, je bila nama izuzetno važna i ja se nadam da smo uspjeli to postići. Naravno, napraviti neku našu interpretaciju nekog tog starog štaglja. “, dodaje dipl. ing. arh. Tomislav Ćurković.
Prirodni materijali dio održivog razvoja
Nije slučajnost da su na gotovom objektu vidljivi svi korišteni materijali već je to odraz filozofije proizvodnje prirodnih vina.
“Željeli smo da svi materijali koje koristimo budu što prirodniji, upravo radi toga da ova naša vinarija sudjeluje u održivom razvoju, da se ona integrira u taj biljni i životinjski svijet koji ju okružuje i tako djeluje pozitivno na biodiverzitet, a hvala Bogu imamo i potok i livadu, imamo i šumu…
A što se tiče same organizacije prostora, ona je napravljena po vertikali i zapravo vi kada se krećete kroz kuću od podruma pa do krovne terase, vi imate niz različitih senzacija upravo zbog promijene materijala koji se događaju kad krećemo odozdola, od betona pa preko jednog kubusa kojeg smo obukli u potpunosti u opeku da bi došla nakon toga jedna drvena kapa i konstrukcija i na kraju najprirodniji materijal koji imamo na kući, a to je slama.”, dodaje.
Opeka korištena na inovativan način
Na prvi pogled, za vinariju biste mogli pomisliti da je drvena građevina, iako je veći dio napravljen od opeke.
“Ta opeka možda se iz daljine ne doživljava zbog kojih kanelura i nije to onaj doživljaj klasični opeke kakvu mi zapravo koristimo. Mi smo je koristili, ja si to umišljam malo, na jedan inovativan način. Opeku koja je inače skrivena, na koju se obično stavljaju neki slojevi drugi, najčešće žbuka, mi smo ogolili i pokazali u njenom izvornom, industrijskom obliku. “, dodaje Ćurković.
Investitor prati načela biodinamičke poljoprivrede zbog čega nije imao posebne strojarske zahtjeve za svoj podrum.
“Zahtjevi su bili najviše za manipulaciju kako ćemo se kretat u tom podrumu, gdje će biti bačve, gdje će biti boce na odležavanju i svi drugi dijelovi podruma. Tako da smo to uspjeli posloži na način da nismo nigdje fulali i da naš podrum jako dobro funkcionira i mi smo mogu reći, prezadovoljni.”, ističe Tomac.
Podrum je povezan sa starim dijelom koji više nije bio dostatan, a otprilike na pola puta između njih nalazi se arhiva kružnog tlocrta i posebne atmosfere, čija vrata odaju dojam ulaska u dobro čuvanu kriptu.
“Pa to jest kripta, ja bi bio sretan da ljudi kada ulaze u taj prostor osjećaju neku atmosferu tišine, mira, da ima možda nekih sakralnih elemenata od rituala pa nadalje. Ja sam si nekako tako zamišljao, odnosno ne samo ja nego cijeli moj tim, mi koji smo radili na tom projektu smo tako zamišljali taj prostor. “, pojašnjava Ćurković.
Ispod drvene kape ispunjene slamom nalazi se kušaonica, a izlaskom na veliku terasu, dobije se jasan dojam da je građevina u potpunosti uklopljena u svoj okoliš. Iako relativno male površine, oko 600 četvornih metara, mnoge su se struke morale udružiti za savršenu izvedbu.
“Ovo je mala kuća, znači to je mali projekt, ali zapravo bez vrlo, vrlo jasne i organizirane sheme od projektiranja pa do izvođenja, ne bi to ovo moglo nikad zaživjet. Tako da su svi sudionici od nas projektanata do nadzornih inženjera i na kraju izvođača, bili jako važi i investitora posebno spominjem.”, ističe Ćurković.
Arhitektova zaljubljenost u prirodna vina pridonijela je stvaranju ove impresivne građevine
“Da Tomo nije u svijetu vina i da ne poznaje srž proizvodnje vina, ne bi nikad naš podrum ovako izgledao.
On je pretpostavio da bi filozofija arhitekture ovog podruma trebala biti jednaka kao i filozofija našeg pristupa vinima, to znači da se vina ne zamaskiravaju sa nekim nepotrebnim stvarima, nego se pušta prirodi da iznese tu svoju energiju koju mi onda iz grožđa pretvorimo u tekućinu koju punimo u bocu.
Stvarno je ispalo da je podrum refleksija onoga što mi razmišljamo o vinima. “, zaključio je Tomac.
A bez dobrog investitora, ništa od ovoga ne bi bilo moguće.