Arhitektura i dizajn
Deset najslavnijih svjetskih kupola
Poluloptasta struktura koja tvori vrh krova naziva se kupola. Kupolasti krovovi krase neke od najpoznatijih svjetskih crkvi i muzeja, čime pridonose ljepoti i velečanstvenosti zgrade. Otkrijte deset najpoznatijih svjetskih kupola.
10. Reichstag
Zgrada njemačkog parlamenta Reichstag završena je 1894. godine, a dizajnirao ju je arhitekt Paul Wallot čiji je cilj bio da objekt vizualno oponaša renesansne palače. Godine 1933. Reichstag je ozbiljno stradao u požaru za koji su okrivljeni nizozemski komunisti. Nacistička stranka taj događaj je iskoristila kao povod za čistku „izdajnika“ u Berlinu i zabranu Komunističke partije Njemačke. U narednim godinama zgrada je više puta obnavljana, a jedan od dodataka bila je i nova staklena kupola koju je 1993. dizajnirao britanski arhitekt Norman Foster. Iz kupole koja simbolizira ujedinjenje Njemačke, pruža se spektakularan pogled na Berlin od 360°.
9. Zgrada kongresa Sjedinjenih Američkih Država
Zgrada američkog kongresa nalazi se na vrhu Capitol Hilla u Washington DC-u. Usprkos činjenici kako zgrada nije bila potpuno završena, prvo zasjedanje kongresa održalo se 17.studenog 1800. godine. Prvu kupolu sagradio je Charles Bulfinch i to 1923. godine, no zbog ekspanzije kongresne zgrade sredinom 19. stoljeća, morala se sagraditi nova kupola. Staru konstrukciju 1855. zamijenila je tako kupola od ljevanog željeza u obliku takozvane “svadbene torte”. Za novu strukturu visoku 88 i promjera 29 metara, odgovoran je arhitekt Thomas U. Walter. Osam godina nakon izgradnje, na vrh kupole postavljena je brončana skulptura naziva “Statue of Freedom”.
8. Firentinska katedrala
Izgradnja Cattedrale di Santa Maria del Fiore počela je davne 1296., a zbog zahtjevne izvedbe kupole, završena je tek 1436. godine. Od tada je jedna od najljepših simbola Firence, a u sebi obuhvaća gotičke i renesansne elemente. Bazilika je također jedna od najvećih talijanskih crkvi, a do modernog doba ciglena kupola slovila je kao najveća na svijetu.
7. Panteon
Rimski Panteon sagrađen je 126. godine kao hram rimskih bogova, dok je od 7. stoljeća služio kao rimokatolička crkva. Vrh Panteona ukrašen je betonskom kupolom koja ima središnji otvor, takozvani okulus. Gotovo dvije tisuće godine nakon što je izgrađena, slavna kupola i dalje je najveća kupola na svijetu od neojačanog betona.
6. Imam džamija u Isfahanu
Imam džmija u iranskom gradu Isfahanu smatra se jednim od remek-djela perzijske arhitekture. Njena ljepota leži u fasadi obloženoj mozaik pločicama u sedam boja i kaligrafskim natpisima. Tirkizna kupola refektira sunčevu svjetlost i vidljiva je s nekoliko kilometara udaljenosti.
5. Kupola na stijeni
Poznata i pod nazivima Hram nad stijenom i Zlatna kupola, Kupola na stijeni je jedna od najstarijih muslimanskih građevina, ali i najljepših hramova. Vanjski dio kupole prekriven je oplatom i olovom, a zatim i pozlaćen, dok je unutrašnjost dekorirana mozaikom, mramorom i fajansom. U sredini džamije, točno ispod kupole, nalazi se živa stijena koja je okružena kolandom stupova s korintskim kapitelima. Prema predaji, živa stijena smatra se mjestom Abrahamove žrtve, ali i Muhamedova uzašašća.
4. Bazilika sv. Petra
Bazilika sv. Petra u Vatikanu smatra se najpoznatijom i najznačajnijom kršćanskom crkvom. Izgrađena je 1626. godine u stilu klasične renesanse i baroka. Prema tradiciji, crkva je podignuta na mjestu mučeništva i groba jednog od dvanaest apostola, svetog Petra. Visina od poda bazilike do vrha križa koji se nalazi na vrhu kupole, iznosi 136,5 metara. Kupolu nose četiri pilastra nosača i smatra se najvišom kupolom na svijetu.
3. Katedrala sv. Vasilija u Moskvi
Moskovska katedrala nije najveća, ali je svakako jedna od najšarenijih na svijetu. Slavna po svojim prekasnim ornamentima i bojama, katedrala ima devet bakrenih kupola lukovičastog oblika. Takav oblik kupola Rusi su počeli koristiti još u 12. stoljeću kako bi konstrukcija lakše podnijela velike količine snijega karakteristične za to područje. Crkvu je sagradio Ivan Grozni u drugoj polovici 16. stoljeća, kako bi obilježio osvajanje tatarskih utvrda Astrakhan i Kazan. Dizajn zgrade nema velikih analogija s tradicionalnom ruskom arhitekturom.
2. Aja Sofija
Poznata i pod nazivom Crkva svete Mudrosti, Aja Sofija nesumnjivo je jedno od najvećih arhitektonskih dostignuća u povijesti čovječanstva. Ova prekrasna građevina sagrađena je u samo pet godina i to u periodu od 532. do 537. godine. Aja Sofija je izvorno bila katedrala, nakon otomanske okupacije sredinom 15. stoljeća postaje džamiija, a od 1935. godine prenamjenjena je u muzej. Dobra osvjetljenost prostora postignuta je s 40 malenih prozora koji se nalaze u sklopu kupole, čime cijeli interijer dobiva mističnu atmosferu. Osim toga, implementacijom prozora dobiva se dojam kako kupola lebdi iznad crkve, a istovremeno se i rasteretila težina konstrukcije. Promjer masivne kupole iznosi 31 metar čime je svojevremeno prekrivala najveći zatvoreni prostor na svijetu.
1. Taj Mahal
Najpoznatiju grobnicu na svijetu izgradio je Džahan Šah 1653. godine u spomen na svoju najdražu i nikad prežaljenu ženu Mumtaz Mahal. Veličanstvena zgrada nalazi se u indijskom gradu Agra, a njen najspektakularniji dio je 35 metara visoka kupola koja natkriva grobnicu. Gornji dio kupole ukrašen je dezenom lotusovog cvijeta, a na samom vrhu smjestio se brončani kopljeni vršak s motivom mjeseca. Taj Mahal u sebi objedinjuje elemente perzijske, indijske, islamske i turske arhitekture, a 1983. godine postaje UNESCO-ov spomenik Svjetske baštine.
Dizajn i trendovi
Zidovi koji mirišu na kavu, ruže i suho bilje – Iverpan kroz biofilni dizajn u interijere unosi prirodu i mirise
Biofilni dizajn je trenutno apsolutni trend, a predstavlja uvođenje prirode u uređenje interijer
Živim zeleno nije samo slogan, Iverpan doista živi zeleno što su pokazali i na sajmu namještaja u Rovinju gdje su predstavili prirodni materijal kojim u interijer možete unijeti čak i miris prirode.
Što je biofilni dizajn i kako uvesti prirodu u interijer, u razgovoru otkriva Mladen Jambrović, direktor Iverpana.
Mladene, što je to biofilni dizajn?
Biofilni dizajn je sad trenutno apsolutni trend, a to je uvođenje prirode u uređenje interijera. Biofilni dizajn postoji i u eksterijerima. Sad nakon Covida, kada smo svi bili zatvoreni u prostore koji su kruti i grubi, ljudi su poželjeli, jer nisu mogli previše biti vani, prirodu unijeti u interijere.
Shvatili su onda da naš mozak funkcionira na način da se u prirodi osjeća dobro, da se otpuštaju hormoni sreće i da je sve divno i krasno… Tako sad imamo razno razne prirodne materijale koji su nam počeli ispunjavati domove.
Koji su to prirodni materijali kojima ćemo ispuniti domove i zaista mogu potvrdit da se na ovom štandu, na Design districtu, osjeća neka posebna sreća.
Ovoga puta smo odlučili predstaviti Organoid. Organoid je tvornica koja je smještena u Tirolu u Austriji i jedina je tvornica u svijetu koja proizvodi zidne obloge, obloge za namještaj od potpuno prirodnih materijala. Sama tvornica je sto posto CO2 neutralna, svi su materijali CO2 neutralni, odabrani i ubrani sa posebnom pažnjom da se ne našteti okolišu.
Mnogi od njih su reciklat iz nekakvih drugih industrija, na primjer, ružine latice koje su ovdje kao zidni dekor postavljene i koje stvarno mirišu kao ruža su rezultat tj. nusproizvod u industriji parfema u Francuskoj.
Da se ne bi bacilo kao otpad, tvrtka Organoid je njih uzela i rade ovakve stvari. Kava je od jedne tvornice u Nizozemskoj koja melje i prži kavu, a prvih 15 minuta i zadnjih 15 minuta je proizvod toliko sitan da prolazi kroz sve filtere i oni su to bacali. Tada su dečki iz Organoida rekli dajte nama, mi ćemo napravit nešto prekrasno od toga i sad imate recimo zidnu oblogu koja miriši poput kave pa ju ujutro ne morate niti kuhat, samo se spustite u kuhinju, ako ste kuhinju obložili u to.
Kako je to zapravo napravljeno da ti kad to doneseš u prostor, da taj cvijet još uvijek miriši?
Na ovome tu dekoru, koji imamo i tamo veći, zove se Carpe Diem, gdje je Mediteran u igri, imamo listove masline, različak, ružmarin, majčinu dušicu… Svaka od tih biljki se može zaprešati na površinu samo pod određenim uvjetima. I oni su otkrili pod kojim uvjetima mogu zaprešat maslinov list, a da ostane ipak kako tako kao maslina i da na istu stvar mogu zaprešati ovaj cvijet da on zadrži svoju ljubičastu boju.
Poštujući dakle, samu prirodu i same biljke, ostavljaju njihov miris suhog bilja. Tu nema svježeg bilja, ali suho bilje definitivno ostaje. Ljudi se često pitaju koliko dugo će mi to mirisati u prostoru, a koliko i bilo koje suho bilje. Nekakvi su pokazatelji da ovakvi blaži dekori i tri do četiri godine mirišu, a ovi jači dekori, pogotovo ako je alpsko sijeno, i do 10 godina.
Možeš li mi otkriti tajnu, što je ovo, ovo je apsolutno predivno…
To je list gumijevca kojem su samo izbacili klorofil, a ostavili sve vene i on je na podlozi od zlatnog papira. No, može biti i na podlozi od prozirne samoljepljive folije i može se koristi na staklima.
Može se koristit na nekakvim uni bojama gdje jednostavno samo podigne taj dekor na jedan poseban način, jer je on dalje teksturiran i dalje je prekrasan. Na jedan metar kvadratni se slaže 200 listova tog gumijevca.
U kojim dimenzijama dolazi ovaj Organoid?
Organoidi svi dolaze u rolama, koje su široke 135 centimetara, a koliko su dugačke ovisi o klijentu. Ako mu treba samo metar kvadratni, onda je to 75 centimetara i to je minimum što nam isporučuju. Ipak, ako je potrebno za veće površine, ovdje se može narolati 10 metara, 15 metara, 20 metara uvijek od širini od 135.
Ono što se još može vidjeti je da Organoid dolazi na način da se može formirati i nalijepiti na špreploču. Pa dolazi kao kompletno stolac, može se koristiti kao podloga na stolu pa se zalije epoksi smolom pa onda opet imamo nekakav krasan stol od cijele te priče. Ono što je još posebno i novo je da smo počeli raditi i akustične panele.
Tamo imamo lampicu koja pokazuje svestranost primjene tih Organoida. Recimo, na bilo kakav karton možete zalijepiti ovu samoljepljivu foliju i oblikovat je škarama i napravit sjenilo lampe po želji. Jako dobro iskorištena priroda jer bez ikakvog uništavanja unosimo u svoje domove prirodu koja fantastično izgleda i još k tome miriši.
To su jedine obloge koje možete naći u cijelome svijetu koje osim nekakvog vizualnog taktilnog dojma, nudi taj olfaktivni odnosno mirisni element oplemenjujući prostor, a priroda nas stvarno čini veselima.
Intervju: Jasmina Franjić
Arhitekti i arhitektonski projekti
Uz nekoliko svjetskih nagrada, Vinarija Tomac odraz je načela prirodne proizvodnje vina
Arhitektova zaljubljenost u prirodna vina pridonijela je stvaranju ove impresivne građevine
Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić dizajnirali su vinariju koja svojom arhitekturom odražava biodinamički način proizvodnje vina, a za taj su projekt dobili i nekoliko svjetskih nagradi.
Gradnja vinarije u mjestu Donja Reka pored Jastrebarskog počela je iz potrebe za povećanjem prostornih kapaciteta.
“Bavimo se proizvodnjom pjenušaca, a to zahtjeva dosta velike prostore za odležavanje tih boca jer svaka boca odleži godinu, dvije, tri pa se nakupe i dvije- tri berbe. Uvijek smo znali da želimo da to ovoga izgleda, rekli bi mi “kak spada”, da ima estetsku i funkcionalnu vrijednost.”, navodi vlasnik vinarije, Tomislav Tomac.
Vinarija kao omaž gospodarskim štagljevima
Inspiraciju arhitekti nisu trebali tražiti daleko. Priroda koja okružuju parcelu bila je sasvim dovoljna.
“To je omaž ovim gospodarskim štagljevima koje možete naći na ovom lokalitetu pa čak i nekoliko kilometara udaljeno od ove vinarije i malo dalje, i ta atmosfera, ali ne samo atmosfera u smislu vizualnosti nego i taj miris. Ta nekakva sinestezija koja vas okružuje kada dođete u taj prostor, je bila nama izuzetno važna i ja se nadam da smo uspjeli to postići. Naravno, napraviti neku našu interpretaciju nekog tog starog štaglja. “, dodaje dipl. ing. arh. Tomislav Ćurković.
Prirodni materijali dio održivog razvoja
Nije slučajnost da su na gotovom objektu vidljivi svi korišteni materijali već je to odraz filozofije proizvodnje prirodnih vina.
“Željeli smo da svi materijali koje koristimo budu što prirodniji, upravo radi toga da ova naša vinarija sudjeluje u održivom razvoju, da se ona integrira u taj biljni i životinjski svijet koji ju okružuje i tako djeluje pozitivno na biodiverzitet, a hvala Bogu imamo i potok i livadu, imamo i šumu…
A što se tiče same organizacije prostora, ona je napravljena po vertikali i zapravo vi kada se krećete kroz kuću od podruma pa do krovne terase, vi imate niz različitih senzacija upravo zbog promijene materijala koji se događaju kad krećemo odozdola, od betona pa preko jednog kubusa kojeg smo obukli u potpunosti u opeku da bi došla nakon toga jedna drvena kapa i konstrukcija i na kraju najprirodniji materijal koji imamo na kući, a to je slama.”, dodaje.
Opeka korištena na inovativan način
Na prvi pogled, za vinariju biste mogli pomisliti da je drvena građevina, iako je veći dio napravljen od opeke.
“Ta opeka možda se iz daljine ne doživljava zbog kojih kanelura i nije to onaj doživljaj klasični opeke kakvu mi zapravo koristimo. Mi smo je koristili, ja si to umišljam malo, na jedan inovativan način. Opeku koja je inače skrivena, na koju se obično stavljaju neki slojevi drugi, najčešće žbuka, mi smo ogolili i pokazali u njenom izvornom, industrijskom obliku. “, dodaje Ćurković.
Investitor prati načela biodinamičke poljoprivrede zbog čega nije imao posebne strojarske zahtjeve za svoj podrum.
“Zahtjevi su bili najviše za manipulaciju kako ćemo se kretat u tom podrumu, gdje će biti bačve, gdje će biti boce na odležavanju i svi drugi dijelovi podruma. Tako da smo to uspjeli posloži na način da nismo nigdje fulali i da naš podrum jako dobro funkcionira i mi smo mogu reći, prezadovoljni.”, ističe Tomac.
Podrum je povezan sa starim dijelom koji više nije bio dostatan, a otprilike na pola puta između njih nalazi se arhiva kružnog tlocrta i posebne atmosfere, čija vrata odaju dojam ulaska u dobro čuvanu kriptu.
“Pa to jest kripta, ja bi bio sretan da ljudi kada ulaze u taj prostor osjećaju neku atmosferu tišine, mira, da ima možda nekih sakralnih elemenata od rituala pa nadalje. Ja sam si nekako tako zamišljao, odnosno ne samo ja nego cijeli moj tim, mi koji smo radili na tom projektu smo tako zamišljali taj prostor. “, pojašnjava Ćurković.
Ispod drvene kape ispunjene slamom nalazi se kušaonica, a izlaskom na veliku terasu, dobije se jasan dojam da je građevina u potpunosti uklopljena u svoj okoliš. Iako relativno male površine, oko 600 četvornih metara, mnoge su se struke morale udružiti za savršenu izvedbu.
“Ovo je mala kuća, znači to je mali projekt, ali zapravo bez vrlo, vrlo jasne i organizirane sheme od projektiranja pa do izvođenja, ne bi to ovo moglo nikad zaživjet. Tako da su svi sudionici od nas projektanata do nadzornih inženjera i na kraju izvođača, bili jako važi i investitora posebno spominjem.”, ističe Ćurković.
Arhitektova zaljubljenost u prirodna vina pridonijela je stvaranju ove impresivne građevine
“Da Tomo nije u svijetu vina i da ne poznaje srž proizvodnje vina, ne bi nikad naš podrum ovako izgledao.
On je pretpostavio da bi filozofija arhitekture ovog podruma trebala biti jednaka kao i filozofija našeg pristupa vinima, to znači da se vina ne zamaskiravaju sa nekim nepotrebnim stvarima, nego se pušta prirodi da iznese tu svoju energiju koju mi onda iz grožđa pretvorimo u tekućinu koju punimo u bocu.
Stvarno je ispalo da je podrum refleksija onoga što mi razmišljamo o vinima. “, zaključio je Tomac.
A bez dobrog investitora, ništa od ovoga ne bi bilo moguće.
You must be logged in to post a comment Login