Arhitektura i dizajn
Tomislav Ćurković: Spoj umjetnosti i inženjerstva
Nakon završetka matematičke gimnazije, Tomislav Ćurković upisao je studij arhitekture, sjedinjujući svoju ljubav prema umjetnosti i prirodnim znanostima. Ovo je priča o njegovom radu.
Tomislav Ćurković, zajedno sa kolegom Zoranom Zidarićem, osnovao je arhitektonski studio “Dva arhitekta”. Nakon više od dva desetljeća djelovanja, njihov opus je dobio posebnu pažnju talijanskog časopisa L’Arca, koji im je posvetio cijelo izdanje. Ova vrsta monografije predstavlja bezvremensku arhitekturu koja teži idealizmu.
Idealizam i eksperimentacija u arhitekturi
“Idealizam u našem poslu mora postojati, ali ne samo idealizam već i sklonost ka eksperimentu, no kontrolirana eksperimentacija. Moramo znati da, osim što smo umjetnici – iako se netko možda neće složiti, ja osobno mislim da mi to definitivno jesmo – mi smo i inženjeri. To su dvije stvari koje moramo međusobno povezati. Naše kuće moraju funkcionirati u stvarnosti”, izjavio je Tomislav Ćurković za Dom na kvadrat.
Inspiracija i dizajn
Tomislav i dalje crta skice rukom te pronalazi inspiraciju u raznolikim interesima, s jednakim entuzijazmom pristupa svakom projektu.
“Sada, kao već etablirani arhitekt, polazim od konteksta. Kontekst mi je izuzetno važan. Arhitektura treba pripadati prostoru iz kojeg nastaje. Nadam se da moja arhitektura ima pečat zemlje ili dijela te zemlje gdje se gradi”, dodaje Ćurković.
Odrastanje utkano u arhitekturu
U devedesetima, na početku karijere, Ćurković se prvo fokusirao na izradu interijera. Kasnije je razvijao obiteljske kuće, svaka od njih je bila dio njegovog osobnog razvojnog procesa. Za svaku od njih tražio je način kako je uskladiti s baštinom, poput primjera u Slavoniji.
“Možda ta kuća po izgledu ne djeluje kao tradicionalna slavonska kuća, ali sadrži arhitektonske elemente koji se oslanjaju na tradicionalnu slavonsku arhitekturu. Primjerice, visoki zid vezan uz ulicu, povezan s kolnim pristupom, ulazni trijem koji se također pojavljuje uz dnevni boravak, te nepravilna igra otvora koja podsjeća na horizontalne i vertikalne ukrase tradicionalne slavonske arhitekture”, pojasnio je Ćurković.
Uspomene pretočene u arhitekturu
Sjećanja iz djetinjstva utkana su u projekt u Zagrebu, u kući smještenoj u naselju u kojem je odrastao.
“Ta kuća je zanimljiva jer je na neki način introvertirana, ima ovojnicu koja je svijetle boje i koja meandrira oko unutrašnjeg sadržaja. Na toj ovojnici pojavljuju se otvori”, dodaje Ćurković.
Dizajn koji naglašava okoliš
Kuća na otoku Murteru nije bila fokusirana samo na arhitekturu, već i na vrt.
“Kuća je dugačka 45 metara i karakterizira je jedan vanjski prostor, dugačak 20 metara s pogledom na bazen. To je mjesto za odmor tijekom ljeta. Sve na toj kući ima razlog svog postojanja, a kako bi dobila mediteranski kontekst, fasadu smo izradili od sitnih kamenčića”, opisuje Ćurković.
Projekti s osobnim značajem
Kuća u Varaždinu za Tomislava ima poseban značaj. Nakon manjih intervencija na staroj kući, investitor mu je povjerio dogradnju još dva puta.
“Taj paviljon je otvoren prema vrtu, ima velike staklene stijene na jednoj strani, a na drugoj strani puni zid s otvorima za ventilaciju. Kontaktira s prirodom koja ju okružuje”, objašnjava Ćurković.
Spoj hobija i posla
Vinarije posebno vesele Tomislava jer povezuju njegov hobi i posao.
“Moje razumijevanje, moj hobi, pomažu mi da napravim što bolji okvir unutar kojeg će ta vina živjeti, sazrijevati. Vinarija na Plešivici koristi tradicionalne elemente u svojoj arhitekturi, sve materijale koristili smo u svom izvornom, prirodnom obliku”, dijeli Ćurković.
Osjećaj ispunjenja u arhitekturi
“Mi arhitekti osjećamo zadovoljstvo kada vidimo da život u tim kućama funkcionira”, završava Ćurković.
Arhitektura i dizajn
5 inspirativnih Instagram profila za ljubitelje arhitekture
Ovi Instagram profilu natjerat će vas da se zaljubite u arhitekturu – ako već niste!
U današnjem dinamičnom svijetu, naši prostori oblikuju naše raspoloženje i iskustva, što čini dizajn prostora koji nas okružuje važnijim nego ikad. Na Instagramu nas očekuje čitav svemir estetskih čuda. Nema sumnje da je ova vizualna platforma idealna za ljubitelje arhitekture i dizajna, s mnoštvom prekrasnih fotografija, skica i rendera koji se svakodnevno objavljuju uz inspirativne ideje.
Postoji gotovo previše fantastičnih profila za nabrojati, ali smo izdvojili 5 profila koje morate pratiti ako ste ikada objavu označili hashtagom #architecture.
Arhitektica Helena Alfirević Arbutina: Priča o inspiraciji, strasti i najljepšoj kući u Hrvatskoj
1. Zaha Hadid Architects
Jedna od, ako ne i najpoznatija arhitektonska tvrtka na svijetu, Zaha Hadid Architects ima preko 1,4 milijuna pratitelja na Instagramu. Njihov profil je zadivljujuća kombinacija fotografija, objava i videoisječaka (uključujući video u kojem Pharrell Williams izražava svoju ljubav prema legendarnoj arhitektici).
2. Architecture huntrer
Profilom @architecture_hunter upravlja brazilska arhitektica i urbanistica Amanda Ferber, a na njemu se objavljuju pažljivo odabrane fotografije neke od najljepših arhitektura svijeta. S više od 3,1 milijuna pratitelja, ovaj profil zaista inspirira i vrijedi ga pratiti, čak i ako vas arhitektura i dizajn zanimaju samo površno.
3. Snøhetta
Ovaj norveški studio bavi se arhitekturom, dizajnom krajolika, produkt dizajnom i grafičkim dizajnom, što njihov Instagram profil čini raznolikim. Na njemu se jednako često prikazuju grafike i proizvodi kao i zgrade i strukture. Studio je poznat po stvaranju dijaloga sa svojih 622 000 pratitelja, označavajući fotografije hashtagom #MySnohetta.
4. Architecture competitions
S više od 200 000 pratitelja, Instagram je idealna vizualna platforma za prikaz nevjerojatnih radova pobjednika i finalista Buildnerovih arhitektonskih natječaja. Objave kombiniraju planove i konceptualne crteže s impresivnim renderima koji zasigurno zaslužuju pokoji dvostruki tap.
5. Architizer
Architizer je još jedan Instagram profil kojeg prate više od 1,6 milijuna ljudi. Fokusira na arhitekturu i dizajn, povezan s poznatom platformom Architizer, koja promovira inovativne arhitektonske projekte i profesionalce. Na ovom profilu naći ćete zapanjujuće slike modernih i inovativnih zgrada diljem svijeta, kao i istaknute projekte koji slave kreativnost i funkcionalnost u arhitekturi.
Kuća Nodi proglašena je najuspješnijim ostvaranjem stambene arhitekture u Hrvatskoj
Arhitekti i arhitektonski projekti
Arhitektica Helena Alfirević Arbutina: Priča o inspiraciji, strasti i najljepšoj kući u Hrvatskoj
Otkriva kako je tekao njen put od uređivanja vlakova do nagrade za najljepšu kuću u Hrvatskoj
Dr. sc. Helena Alfirević Arbutina, dipl. ing. arh., već je u osnovnoj školi znala da želi biti arhitektica. Kako je tekao njen put od uređivanja vlakova do nagrade za najljepšu kuću u Hrvatskoj, ispričala je našoj urednici.
Helena, zašto ste izabrali arhitekturu?
U 5. razredu osnovne smo imali na satu likovnog kojeg sam uvijek jako voljela, kao i matematiku, imali smo jednu monografiju o Zagrebu i trebali smo odabrati jednu neku sliku, panoramu Zagreba koju ćemo nacrtat. Ja sam odabrala od Vitića kockicu koja me jako oduševila sa svojim proporcijama, ispred nje su bili nekakvi prekrasni makovi i nacrtala sam tu sliku.
I stalno sam zapravo doživljavala arhitekturu oko sebe, fascinirala me zgrada Vatroslava Lisinskog, koncertna dvorana, znači ta kockica što sam rekla, općenito, zgrade po Vukovarskoj. Vidjela sam da to puno više doživljavam od svojih prijatelja i tad sam već rekla da želim studirat arhitekturu.
I nakon fakulteta, koji su bili prvi projekti koje ste radili?
To je isto bilo vrlo zanimljivo jer sam uvijek maštala da ću radit nekakve grandiozne projekte, naravno, kao i svi arhitekti, još kao dijete sam se čak urbanistički htjela pozabavit ovim naseljem Brezovica, koji nema puno sadržaja i onda dalje s arhitekturom i onda me zapalo zapravo prvo zaposlenje kao pripravnika u tvornici željezničkih vozila Gredelj na razvijanju interijera vagona koje tad uopće nije imalo tu disciplinu unutar tvornice riješenu. To mi je s jedne strane bio izazov da pokrenem nešto novo, a s druge strane sam se pitala pa ipak se neću bavit, kao pravom arhitekturom. Međutim, našla sam puno zadovoljenja u tom radu jer baš ono, sve sam pokrenula iz temelja, poslije sam oformila i tim.
Kad sam se godinama bavila tim uređenjem vagona, ja sam paralelno zapravo honorarno radila za neke druge projektantske kuće, arhitekte kao vanjski suradnik, jer sam htjela imat doticaj sa strukom i sa druge strane sam htjela čim prije doći do ovlaštenja, što sam i uspjela.
Kad sam rodila sina, tad se pokazalo da je zapravo teško bit na tri kolosijeka, odgovoran na svom redovnom poslu, bit vanjski suradnik i super mama i onda sam vidjela da ću morat napravit nekakve odabire. Kako sam kontinuirano radila sa osječkom tvrtkom kao vanjski suradnik još od 2000.-te, onda su mi stalno nudili da prijeđem kod njih i na kraju sam se, krajem 2008 i odlučila na taj potez. Tamo sam baš radila big scale projekte, shopping centre, tvornice, višestambene zgrade. U to vrijeme sam bila i glavni projektant na IKEA-i.
Nakon tog super iskustva, na tako jednom velikom projektu sam zapravo shvatila da mene ipak najviše privlači projektirat obiteljske kuće, da je to ono što me nekako iskonski pokrenulo u cijelu tu priču.
I evo, od 2013. uspješno funkcioniram, tako da, bavim se uglavnom projektiranjem obiteljskih kuća, manjih nekakvih hotela, uglavnom turističkih tih stancija, uređenjem interijera, a po potrebi za te nekakve veće projekte sam i dalje na raspolaganju bivšoj tvrtki.
Jel bi rekli s obzirom na cijeli taj put i zaista bogato iskustvo, da je projektiranje obiteljskih kuća ispunjenje vaših snova?
Zapravo, da. Jer svaki posao ima neke svoje izazove, ali vjerujte mi da na kraju, mislim sa 50 posto svojih klijenata ostvarim baš ono dobar prijateljski odnos.
A kakav je vaš osjećaj kad uđete u tu kuću koju ste napravili?
Na kraju, kad je sama kuća gotova i kad usele u nju, nema mi boljeg feedbacka nego kad vidimo koliko su zapravo zadovoljni životom u toj kući i uvijek me pozovu na neku večeru, čak prespavat i tako da to baš bude lijepo iskustvo.
Bilo je situacija kao recimo sa tom kućom O4 gdje je stvarno sve bilo po projektu i to je bilo ono, wow, to je to i baš sam prezadovoljna i onako, vidite da ste ostavili neki trag, konkretno na toj kući jer dan danas ju obilaze studenti arhitekture u svom studijskom putovanju kao dobar referentni primjer.
A nažalost, bilo je i primjera gdje se ta arhitektura jer nas opet ne štiti dovoljno kao struku ni komora ni ministarstvo, na neki način izvitoperila.
Kuća koju obilaze studenti arhitekture je kuća koja je svojedobno bila proglašena za najljepšu kuću, čime je bila inspirirana?
Kuća O4 u Osijeku je bila zapravo inspirirana sa tri oraha koja su bila na parceli, već su bili velika stabla, ja sam gledala kako bi ih sačuvala.
Sami investitori su isto voljeli te orahe i tu nekakvu poveznicu, tako da sam napravila tlocrt da se ti orasi zapravo sačuvaju, u procesu gradnje su se oni razboljeli pa su investitori bili spremni angažirat stručnjake koji su injektirali, liječili ta stabla i oni dan danas super egzistiraju. Kasnije smo taj motiv primijenili i na samoj fasadi, sa trespa pločama sa uzrocima od oraha i u kući smo u interijeru u kuhinji iskombinirali da opet ima kombinaciju bijele boje i oraha, dakle da nije pretamno i da se to nekako dobro uklopi. I same stepenice koje vode na galeriju, koje je vrlo bitan element te kuće jer gleda na prekrasnu Dravu, su isto tako obloge od oraha napravljene na stubama.
Osim tog projekta, koje bi projekte izdvojili da su vam nekako ostali kao najdraži ili na koje ste najponosniji?
Jako volim sad jedan projekt koji bi se tek trebao počet ovog radit u Osijeku, to je isto jedna rekonstrukcija kuće u Osijeku, sad ispadne baš spominjem osječke primjere.
Radim sad jednu rekonstrukciju, isto dobivena je građevinska dozvola u Zagrebu na Zelenjaku, dosta sam ponosna i na tu kuću i tu su jako bili osviješteni investitori, dobro je kad vam dopuste da ih malo educirate, ali ipak trebaju i oni sami ući u cijeli proces sa određenim nivo sviješću da bi to mogli prihvatit. Dobila sam ove godine Big See Award, nagrada je bila uručena u Ljubljani, to su bile tri vile u Ražnju kod Rogoznice.