Arhitektura i dizajn
Uređenje dječje poliklinike: Dizajn interijera koji je zasluženo osvojio Grand Prix nagradu
Ideja investitora bila je kreirati prostor kojim će se odmaknuti od klasičnih interijera zdravstvenih ustanova
Na međunarodnom natjecanju Big See, zagrebački arhitektonski studio osvojio je Grand Prix nagradu u kategoriji uređenja interijera. Posjetili smo ih i na kratko uživali u toplini jednog prostora.
Projektni zadatak uređenja dječje poliklinike bio je smjestiti 5 liječničkih ordinacija, dvoranu i sve potrebne servisne prostorije u već izgrađeni objekt.
“S obzirom na samu organizaciju prostora, smjestili smo sve prostorije liječničke ordinacije uz pročelja, uz znači fronte koje smo imali na raspolaganju, tako da se zapravo ulaz u polikliniku nalazi u samom središnjem dijelu dok ulazite na prijemni pult i jednom vezom se šećete odnosno komunicirate prema svim ordinacijama. Tako da je dobra povezanost liječnika međusobno, da mogu komunicirati, a sve ordinacije imaju sve potrebne elemente koje svaka ordinacija mora imati.”, pojasnila je Andrea Hržić Šesnić, dipl. ing. arh.

Ideja investitora bila je kreirati prostor kojim će se odmaknuti od klasičnih interijera zdravstvenih ustanova.
Marija Bošnjak, Ravnateljica dječje poliklinike ističe kako je cilj bio da se osjeti toplina, pristupačnost, da poliklinika dizajnom bude moderna… “Angažirali smo hrvatske dizajnere, recimo za lampe, mislili smo kako o roditeljima tako i o djeci, da taj prostor bude djeci zanimljiv kao igraonica, a opet nismo htjeli baš ići onako skroz u dječji vrtić, nego da imamo elemente Montessorija, ja bih rekla, onako nekakve drvene elemente…da imamo dosta slikovnica, da to bude područje koje će djeci biti kreativno i poticat će njihovu kreativnost, igru, radoznalost koju djeca prirodno imaju.”, dodala je.

Raspored prostorija prati kružni tok oko središta čime je postignuta visoka funkcionalnost, a cijeli je prostor projektiran u bojama i formama koje će djeci osigurati ugodan boravak.
“Prilikom oblikovanja prostora koristili smo organske forme koje smo mogle ostvariti materijalima koje smo upotrebljavale. Njih smo probali iskoristiti gdje god je bilo moguće. Imamo određene umetke intarzije u podu gdje smo naglašavali koloritima u nekim kružnim, zaobljenim formama mjesta zadržavanja. Imamo elemente ugradbenog namještaja i fiksne elemente u prostoru koje smo zbog sigurnosti djece ali i zbog fluidnosti same organske forme koristili u oblikovanju od klupa do zidnih obloga.
Materijali koje smo upotrebljavali u samom prostoru su drvo, pleteni vinil na podu, imamo akustični perforirani strop koji pomaže da se u, kad je veća koncentracija ljudi da se stvara žamor ili buka. I neutralne boje i kolorit koji smo zapravo koristili. Ono što je funkcionalno bila nama zadatost je ako nemamo niti čekaonice niti komunikaciju sa prirodnim direktnim osvjetljenjem, onda smo osmislile vertikalne staklene pregrade kojima smo se povezali sa ordinacijama, a istovremeno osvijetlili i dali na neki način taj kontakt sa prirodnim osvjetljenjem prema komunikacijama, hodnicima.” pojašnajva Hržić Šesnić.

Mladi umjetnik Nikola Grabovac svojim je ilustracijama na temu mora, džungle i savane, hodnik pretvorio u slikovnicu koja komplimentira odabranom koloritu poliklinike, a specifični elementi su ormari koji su morali zadovoljiti nekoliko funkcija.
“Unutar ormara smo zapravo stavljali i elemente grijanje i elemente za sterilizaciju prostora, UV lampe, tako da veći broj raznih elemenata uz sve medicinske aparate koji će se nalaziti u prostoru smo htjeli svesti na minimum da ne bi okupirali previše zidnih ploha. Tako smo napravili ormare od perforiranog lima u različitim bojama koji su postali i platforma za interakciju djece i za personifikaciju svakog ormara unutar pojedinih ordinacija koje doktor može prema svojim željama na neki način ukrasiti.”, izjavio je.
Korišteni su i neki Feng shui elementi, poput primjene boja na određenim stranama svijeta, a ideja za uređenje došla je iz svakodnevnog života arhitektica.
“Inspiracija je sigurno došla djelomično iz iskustva našeg, moje Ane Marije Rem Šebek i mene, obje mame i zapravo stalnim hodanjem po ostalim poliklinikama znale smo što bi bilo lijepo djeci da možda da im se omogući unutar ovakvog prostora.”














Arhitektura i dizajn
Mala Vila: Staklene kućice u srcu šume
Kako izgleda odmor u staklenim kućicama koje nestaju u prirodi? Sestre Blažur stvorile su jedinstveno utočište za bijeg od svakodnevice

U srcu netaknute prirode, daleko od gradske vreve, smjestile su se staklene kućice Mala Vila. Ovaj inovativni koncept osmislile su sestre Valentina i Kristina Blažur, koje su se odlučile vratiti u rodni kraj i ostvariti svoj san – stvoriti prostor u kojem će se arhitektura stopiti s prirodom i pružiti gostima jedinstven doživljaj.
Mala Vila – spoj arhitekture i prirode
Od djetinjstva, Valentina i Kristina bile su povezane s ovom šumom. Iako ih je život odveo različitim putevima, uvijek su joj se rado vraćale. Ta ljubav prema prirodi bila je inspiracija za stvaranje Male Vile – kompleksa od četiri staklene kućice koje se reflektiraju u zelenilu i gotovo nestaju u krajoliku.
“Oduvijek smo gledale u šumu. Što god se događalo, uvijek smo bile usmjerene prema njoj. Kada u tom smjeru razmišljaš, stvari se otvaraju. Tako je Valentina pronašla proizvođača ovih kućica, i tu je sve počelo,” prisjeća se Kristina Blažur, vlasnica Male Vile.

Minimalistički dizajn, prozirne fasade i reflektirajuće staklo omogućuju da se kućice neprimjetno stapaju s okolinom. Tijekom dana, one postaju ogledalo prirode, dok navečer zavjese osiguravaju privatnost gostima.
“Primijetili smo da ljudi često niti ne uoče kućice dok ne dođu bliže. Kada je šuma u punom zelenilu, one su potpuno neprimjetne,” objašnjava Kristina.

Tehnološki izazovi i gradnja u šumi
Postavljanje ovakvih kućica nije bilo jednostavno. Mala Vila smještena je u šumskom okruženju, što je značilo posebne logističke izazove – od dovođenja struje i vode pod zemljom, do osiguravanja stabilnih temelja za svaku kućicu.
“Kućice moraju imati stabilne podloge jer svaka teži čak 7 tona. Postavljene su na betonske pilone, a cijeli postupak montaže bio je pravi izazov – od prijevoza iz Estonije do postavljanja dizalicama u šumi,” prisjeća se Kristina.
Unatoč svim izazovima, sestre Blažur uspjele su realizirati svoju viziju i stvoriti prostor koji gostima omogućuje potpuni bijeg od svakodnevnog stresa.

Oaza mira i odmora u prirodi
Kućice su veličine 20 kvadrata i dizajnirane za dvoje. U njima se nalaze kuhinja, kupaonica, spavaći i dnevni prostor, a podno grijanje osigurava ugodan boravak tijekom cijele godine.
“Mi smatramo da je ovo jedini način za potpuni reset. Priroda i šuma omogućuju da se isključiš iz vanjskog svijeta, da osluškuješ zvukove i jednostavno uživaš,” dodaje Kristina.
Iako su izrađene od stakla, privatnost gostiju nije ugrožena – tijekom dana reflektiraju okolinu, dok se navečer spuštaju zavjese. Iznimka je kupaonica, koja je opremljena zamagljenim staklom umjesto klasičnih zastora.



Projekt Mala Vila spojio je arhitekturu, prirodu i vrhunsku tehnologiju u jednu skladnu cjelinu. Sestre Blažur dokazale su da se uz viziju i upornost može stvoriti jedinstveno mjesto za odmor koje briše granicu između modernog dizajna i netaknute prirode.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Nikola Fabijanić i Juraj Glasinović: Arhitektura kao dijalog, inspiracija i izazov
Nagrađeni arhitekti otkrivaju što ih inspirira, kako pristupaju projektiranju i zašto je arhitektura puno više od samog dizajna

Prošle godine arhitekti Nikola Fabijanić i Juraj Glasinović osvojili su nagradu Udruge hrvatskih arhitekata za najuspješniju stambenu arhitekturu. Njihov projekt Kuća Nodi prepoznat je kao iznimno promišljen arhitektonski odgovor na kontekst i potrebe investitora. No, iza ove nagrade stoji dugogodišnja suradnja, rad na brojnim projektima i zajednička strast prema arhitekturi.
U razgovoru s njima otkrivamo kako su se našli u arhitekturi, što ih inspirira i kako izgledaju njihovi procesi rada.

Put do arhitekture
Nikola, što vas je privuklo arhitekturi?
Nikola Fabijanić: Nisam imao neku veliku volju ili znanje da ću se baviti arhitekturom, ali spletom okolnosti upisao sam fakultet i ubrzo shvatio da je to poziv u kojem se pronalazim. Htio sam se maknuti iz Rijeke i Zagreb se činio kao dobar izbor, a s vremenom se arhitektura pokazala kao pravo mjesto za mene.
Juraj, kakav je bio vaš put?
Juraj Glasinović: Završio sam srednju građevinsku školu i nekako logično nastavio prema arhitekturi. Nisam kao dijete imao specifične sklonosti prema ovom poslu, ali kako se pokazalo, bio je to pravi izbor. Arhitektura je, na neki način, pronašla mene.

Od prvih projekata do vlastitog ureda
Koji su bili vaši prvi projekti nakon fakulteta?
Juraj Glasinović: Nakon faksa radio sam u studiju UP kod kolega Lee Pelivan i Tome Plejića, ali paralelno i na arhitektonskim natječajima s kolegama. Među prvima bili su natječaji za Labin i Kutinu, no prvi ozbiljniji zajednički projekt bio nam je natječaj za Gat u Šibeniku 2009. godine.
Nikola Fabijanić: Juraj i ja smo kolege s fakulteta i dugogodišnji prijatelji, a kroz natječaje smo počeli raditi zajedno. Na Šibenskom natječaju uvidjeli smo da imamo dobru sinergiju. S vremenom se suradnja intenzivirala i danas radimo u vlastitoj firmi.

Koji vam je projekt dao pravi zalet?
Juraj Glasinović: Svaki projekt nosi svoju priču, ali možda je jedan od ključnih bio vrtić Stenjevec. To nam je bio prvi natječaj gdje smo osvojili prvo mjesto, a takva potvrda uvijek daje dodatan motiv za daljnji rad.
Nikola Fabijanić: Nagrade su uvijek dobrodošle, ali važno je biti uporan i ne gledati unatrag. Rad na natječajima vidimo kao neku vrstu “mentalne higijene” – priliku da kreativno promišljamo i eksperimentiramo izvan rutinskih uredskih poslova.

Inspiracija i proces rada
Gdje pronalazite inspiraciju za svoje projekte?
Juraj Glasinović: Najviše u svakodnevnom okruženju, u ulicama koje nas okružuju. Inspiraciju tražimo u stvarnosti – u javnim prostorima, kafićima, ljudima. Važno nam je da su naši projekti realni i kontekstualni.

Kako pristupate projektiranju?
Nikola Fabijanić: Prije nego što krenemo crtati, najvažniji su razgovori s investitorima. Ne želimo da nam donesu slike s Pinteresta – više volimo razgovore i priče o njihovim potrebama i životnim stilovima. Tek kad razumijemo njihov način razmišljanja, krećemo u osmišljavanje prostora.
Juraj Glasinović: Proces projektiranja za nas zapravo započinje neformalno – vožnja do lokacije, razgovor uz kavu ili gemišt, to su trenutci kada se rađaju ideje. Ključna nam je komunikacija i dijalog, kako međusobno, tako i s klijentima.

Kuća Nodi i nagrada Galić
Što Kuću Nodi čini posebnim projektom?
Juraj Glasinović: Pokušali smo minimalnim intervencijama povezati postojeću kuću, vrt i dogradnju u skladnu cjelinu. Investitor je bio izuzetno zadovoljan, a na kraju i mi.
Nikola Fabijanić: Kuća Nodi je naša prva realizacija kao partnera i zato nam je posebno draga. Osim toga, investitor je bio prijatelj i inspirativna osoba, što je uvijek dodatan motiv za kvalitetan rad.

Budući planovi i izazovi
Postoji li projekt koji biste voljeli realizirati, a do sada niste?
Nikola Fabijanić: Volimo raznolikost i ne želimo se specijalizirati samo za jednu vrstu arhitekture. No, svakako bismo voljeli raditi na projektima stambenih zgrada. To je danas izazovno jer se često sve svodi na maksimizaciju kvadrata i iskoristivost prostora, ali vjerujemo da se i unutar takvih okvira može napraviti kvalitetna arhitektura.
Juraj Glasinović: Stambena arhitektura u Hrvatskoj trenutačno nije na visokoj razini, no voljeli bismo sudjelovati u promjeni tog trenda.
