Povežimo se

Arhitektura i dizajn

Zgrada koja stanarima daje osjećaj kao da žive u kući

Komercijalna stanogradnja za koju je investitor tražio maksimalnu iskorištenost

Donosimo priču o originalnoj zgradi sa stanovima koju je projektirao Arhitektonski ured NFO. U nju su stanari uselili prije tri godine. A mi smo otišli provjeriti žive li onako kako je bilo zamišljeno i projektirano i koliko su zadovoljni svojim domovima.

Ova zanimljiva zgrada predstavlja komercijalnu stanogradnju za koju je investitor tražio maksimalnu iskorištenost čestice što je projektantima bio dodatan izazov jer su zahtjevom bili ograničeni u smislu oblikovanja.

kata-marunica-dom-na-kvadrat

‘Gledali smo, kako se radi o stambenoj zgradi, da pokušamo ostvariti određenu stanarsku intimu svakome stanu i de facto smo se onda fokusirali na oblikovanje balkona koji su postali ekstenzija unutarnjeg prostora’, kaže nam Kata Marunica, dipl. ing. arhitekture, koautorica projekta.

Stanovi u prizemlju imaju veliku prednost

Posegnuli su za poluotvorenim prostorom koji svoj volumen definira vrlo jasno, pružajući određenu intimu korisnicima, a opet izvana djeluje kao balkon i dovoljno transparentno. Za stanove na višim katovima dodana je vrijednost balkon, a u prizemlju je drugačije.

‘U ovom stanu gdje smo sada, njegova velika prednost je vrt, ali isto tako i stanovima koji su iznad, njihova prednost je pogled, izdizanje iznad tog okruženja u kojem se nalazimo. Također, isto, tu je veliki izazov kao i općenito stanogradnje danas da kupci sudjeluju zapravo u projektiranju tokom same gradnje, i zgrada mora biti projektirana dovoljno fleksibilno da može zadovoljiti zahtjeve kupaca tokom projektiranja, ali isto moramo biti svjesni da se vlasnici stanova mijenjaju tokom godina’, dodaje.

ufo-dom-na-kvadrat

Stanari su u ovu zgradu uselili prije više od tri godine, pa nas je zanimalo koliko su zadovoljni svojim novim domom.

Osjećaj kao da se živi u kući

‘Ustvari smo dobili šta smo tražili. Živimo u stanu, a imamo osjećaj kao da živimo u kući. Sad nakon tri i po godine što živimo tu, stvarno mogu s pravom reći da je osjećaj takav. Imamo dvoje djece, muško i žensko, i htjeli smo da svatko od nas ima svoju intimu. Znači, roditeljska soba je odvojena sa svojom kupaonom. Svaka dječja soba ima svoju kupaonu, oni imaju svoj balkon, a zajednički prostor je veliki i povezan je tako da, u principu, kad se želimo družiti, družimo se, a kad trebamo mir, imamo ga’, kaže vlasnica stana Kristina Božičević.

ufo-dom-na-kvadrat

Stanovi su projektirani tako da zadovoljavaju individualne želje svakog kupca pa je projektiranje, kako kaže arhitektica, bilo vrlo dinamično.

‘Nije bilo da smo mi ispostavili samo idejno rješenje, svi su ga prihvatili, itd. nego se tijekom projektiranja konstantno mijenjalo i bio je veliki izazov kako zapravo zadržati oblikovanje koje će još uvijek odgovarajuće odgovoriti na kontekst’, kaže arhitektica.

ufo-dom-na-kvadrat

U ovom konkretnom stanu, čim zatopli, staklena stijena se otvara, pa dnevni boravak od 25 kvadrata dobiva dodatnih dvadeset. Vani se ruča, večera, druži, klinci se igraju. Upravo je zbog predivnog vrta vlasnica imala poseban zahtjev za dodatnom staklenom stijenom.

‘Bilo je zamišljeno da ja sjedim na klupici i promatram klince kako rade snješka vani i otad nije pao snijeg, ali ja se ne dam, tu je klupica, sve je spremno, bit će’, kroz smijeh govori vlasnica stana.

ufo-dom-na-kvadrat

Vrijeme je za ocjene

Nakon tri godine života ove zgrade, vrijeme je za ocjene. ‘Na primjeru ovog stana ja mogu reći da sam jako zadovoljna jer se tokom godina kada se stanari usele, može se dogodit svašta. U ovom slučaju smo naravno, zadovoljni s rezultatom’, kaže Kata.

ufo-dom-na-kvadrat

‘Definitivno, uspjeli su napraviti to da, Kružna je sama po sebi kaotična ulica i još je tu tržnica, vikendom je gužva, a ti, kad si na terasi u svom ovom zelenilu, ni ne primijetiš to ludilo oko sebe, a kad se zatvore prozori, ništa se ne čuje. Usred centra imaš svoju oazu mira, tako da, definitivno bi opet ponovila’, sigurna je Kristina.

Arhitektura i dizajn

Mala Vila: Staklene kućice u srcu šume

Kako izgleda odmor u staklenim kućicama koje nestaju u prirodi? Sestre Blažur stvorile su jedinstveno utočište za bijeg od svakodnevice

U srcu netaknute prirode, daleko od gradske vreve, smjestile su se staklene kućice Mala Vila. Ovaj inovativni koncept osmislile su sestre Valentina i Kristina Blažur, koje su se odlučile vratiti u rodni kraj i ostvariti svoj san – stvoriti prostor u kojem će se arhitektura stopiti s prirodom i pružiti gostima jedinstven doživljaj.

Mala Vila – spoj arhitekture i prirode

Od djetinjstva, Valentina i Kristina bile su povezane s ovom šumom. Iako ih je život odveo različitim putevima, uvijek su joj se rado vraćale. Ta ljubav prema prirodi bila je inspiracija za stvaranje Male Vile – kompleksa od četiri staklene kućice koje se reflektiraju u zelenilu i gotovo nestaju u krajoliku.

“Oduvijek smo gledale u šumu. Što god se događalo, uvijek smo bile usmjerene prema njoj. Kada u tom smjeru razmišljaš, stvari se otvaraju. Tako je Valentina pronašla proizvođača ovih kućica, i tu je sve počelo,” prisjeća se Kristina Blažur, vlasnica Male Vile.

Mala Vila

Minimalistički dizajn, prozirne fasade i reflektirajuće staklo omogućuju da se kućice neprimjetno stapaju s okolinom. Tijekom dana, one postaju ogledalo prirode, dok navečer zavjese osiguravaju privatnost gostima.

“Primijetili smo da ljudi često niti ne uoče kućice dok ne dođu bliže. Kada je šuma u punom zelenilu, one su potpuno neprimjetne,” objašnjava Kristina.

Tehnološki izazovi i gradnja u šumi

Postavljanje ovakvih kućica nije bilo jednostavno. Mala Vila smještena je u šumskom okruženju, što je značilo posebne logističke izazove – od dovođenja struje i vode pod zemljom, do osiguravanja stabilnih temelja za svaku kućicu.

“Kućice moraju imati stabilne podloge jer svaka teži čak 7 tona. Postavljene su na betonske pilone, a cijeli postupak montaže bio je pravi izazov – od prijevoza iz Estonije do postavljanja dizalicama u šumi,” prisjeća se Kristina.

Unatoč svim izazovima, sestre Blažur uspjele su realizirati svoju viziju i stvoriti prostor koji gostima omogućuje potpuni bijeg od svakodnevnog stresa.

Oaza mira i odmora u prirodi

Kućice su veličine 20 kvadrata i dizajnirane za dvoje. U njima se nalaze kuhinja, kupaonica, spavaći i dnevni prostor, a podno grijanje osigurava ugodan boravak tijekom cijele godine.

“Mi smatramo da je ovo jedini način za potpuni reset. Priroda i šuma omogućuju da se isključiš iz vanjskog svijeta, da osluškuješ zvukove i jednostavno uživaš,” dodaje Kristina.

Iako su izrađene od stakla, privatnost gostiju nije ugrožena – tijekom dana reflektiraju okolinu, dok se navečer spuštaju zavjese. Iznimka je kupaonica, koja je opremljena zamagljenim staklom umjesto klasičnih zastora.

Projekt Mala Vila spojio je arhitekturu, prirodu i vrhunsku tehnologiju u jednu skladnu cjelinu. Sestre Blažur dokazale su da se uz viziju i upornost može stvoriti jedinstveno mjesto za odmor koje briše granicu između modernog dizajna i netaknute prirode.

Nastavite čitati

Arhitekti i arhitektonski projekti

Nikola Fabijanić i Juraj Glasinović: Arhitektura kao dijalog, inspiracija i izazov

Nagrađeni arhitekti otkrivaju što ih inspirira, kako pristupaju projektiranju i zašto je arhitektura puno više od samog dizajna

Nikola Fabijanić i Juraj Glasinović

Prošle godine arhitekti Nikola Fabijanić i Juraj Glasinović osvojili su nagradu Udruge hrvatskih arhitekata za najuspješniju stambenu arhitekturu. Njihov projekt Kuća Nodi prepoznat je kao iznimno promišljen arhitektonski odgovor na kontekst i potrebe investitora. No, iza ove nagrade stoji dugogodišnja suradnja, rad na brojnim projektima i zajednička strast prema arhitekturi.

U razgovoru s njima otkrivamo kako su se našli u arhitekturi, što ih inspirira i kako izgledaju njihovi procesi rada.

Nikola Fabijanić i Juraj Glasinović

Put do arhitekture

Nikola, što vas je privuklo arhitekturi?
Nikola Fabijanić: Nisam imao neku veliku volju ili znanje da ću se baviti arhitekturom, ali spletom okolnosti upisao sam fakultet i ubrzo shvatio da je to poziv u kojem se pronalazim. Htio sam se maknuti iz Rijeke i Zagreb se činio kao dobar izbor, a s vremenom se arhitektura pokazala kao pravo mjesto za mene.

Juraj, kakav je bio vaš put?
Juraj Glasinović: Završio sam srednju građevinsku školu i nekako logično nastavio prema arhitekturi. Nisam kao dijete imao specifične sklonosti prema ovom poslu, ali kako se pokazalo, bio je to pravi izbor. Arhitektura je, na neki način, pronašla mene.

Od prvih projekata do vlastitog ureda

Koji su bili vaši prvi projekti nakon fakulteta?
Juraj Glasinović: Nakon faksa radio sam u studiju UP kod kolega Lee Pelivan i Tome Plejića, ali paralelno i na arhitektonskim natječajima s kolegama. Među prvima bili su natječaji za Labin i Kutinu, no prvi ozbiljniji zajednički projekt bio nam je natječaj za Gat u Šibeniku 2009. godine.

Nikola Fabijanić: Juraj i ja smo kolege s fakulteta i dugogodišnji prijatelji, a kroz natječaje smo počeli raditi zajedno. Na Šibenskom natječaju uvidjeli smo da imamo dobru sinergiju. S vremenom se suradnja intenzivirala i danas radimo u vlastitoj firmi.

Koji vam je projekt dao pravi zalet?
Juraj Glasinović: Svaki projekt nosi svoju priču, ali možda je jedan od ključnih bio vrtić Stenjevec. To nam je bio prvi natječaj gdje smo osvojili prvo mjesto, a takva potvrda uvijek daje dodatan motiv za daljnji rad.

Nikola Fabijanić: Nagrade su uvijek dobrodošle, ali važno je biti uporan i ne gledati unatrag. Rad na natječajima vidimo kao neku vrstu “mentalne higijene” – priliku da kreativno promišljamo i eksperimentiramo izvan rutinskih uredskih poslova.

Nikola Fabijanić i Juraj Glasinović

Inspiracija i proces rada

Gdje pronalazite inspiraciju za svoje projekte?
Juraj Glasinović: Najviše u svakodnevnom okruženju, u ulicama koje nas okružuju. Inspiraciju tražimo u stvarnosti – u javnim prostorima, kafićima, ljudima. Važno nam je da su naši projekti realni i kontekstualni.

Kako pristupate projektiranju?
Nikola Fabijanić: Prije nego što krenemo crtati, najvažniji su razgovori s investitorima. Ne želimo da nam donesu slike s Pinteresta – više volimo razgovore i priče o njihovim potrebama i životnim stilovima. Tek kad razumijemo njihov način razmišljanja, krećemo u osmišljavanje prostora.

Juraj Glasinović: Proces projektiranja za nas zapravo započinje neformalno – vožnja do lokacije, razgovor uz kavu ili gemišt, to su trenutci kada se rađaju ideje. Ključna nam je komunikacija i dijalog, kako međusobno, tako i s klijentima.

Kuća Nodi i nagrada Galić

Što Kuću Nodi čini posebnim projektom?
Juraj Glasinović: Pokušali smo minimalnim intervencijama povezati postojeću kuću, vrt i dogradnju u skladnu cjelinu. Investitor je bio izuzetno zadovoljan, a na kraju i mi.

Nikola Fabijanić: Kuća Nodi je naša prva realizacija kao partnera i zato nam je posebno draga. Osim toga, investitor je bio prijatelj i inspirativna osoba, što je uvijek dodatan motiv za kvalitetan rad.

Budući planovi i izazovi

Postoji li projekt koji biste voljeli realizirati, a do sada niste?
Nikola Fabijanić: Volimo raznolikost i ne želimo se specijalizirati samo za jednu vrstu arhitekture. No, svakako bismo voljeli raditi na projektima stambenih zgrada. To je danas izazovno jer se često sve svodi na maksimizaciju kvadrata i iskoristivost prostora, ali vjerujemo da se i unutar takvih okvira može napraviti kvalitetna arhitektura.

Juraj Glasinović: Stambena arhitektura u Hrvatskoj trenutačno nije na visokoj razini, no voljeli bismo sudjelovati u promjeni tog trenda.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice