Ne postoji ništa poput pravog božićnog drvca, a njegov odabir dio je blagdanske sezone koja bez karakterističnog zimzelenog mirisa ne bi bila potpuna. Iako isprva možda djeluje da je  nemoguće pretjerati s visinom i obujmom bora, ipak ga je potrebno uskladiti ju s veličinom prostora. 
Ne postoji ništa poput mirisa i osjećaja pravog božićnog drvca, ali često zahtijeva više truda i može se činiti rasipnim kad Božić prođe, za razliku od višekratnih umjetnih drvca. Pa zašto se odlučiti za pravo drvce?

Mala povijest božićnog drvca

Ne postoji ništa tako evokativno kao miris tople borovine u dnevnom boravku, što možda priziva drevnu povezanost s prirodom, a zasigurno i prošle tradicije.

Božićno drvce vuče korijene iz germanskih i nordijskih običaja, gdje su se zimzelena stabla ukrašavala kako bi simbolizirala život i nadu tijekom najtamnijih zimskih dana. Tijekom 16. stoljeća, tradicija je dobila suvremeniji oblik u Njemačkoj, kada su se drvca počela unositi u domove i ukrašavati svijećama i ručno izrađenim ukrasima. Danas, bez obzira režete li vlastito drvce na božićnoj plantaži ili ga kupujete u lancu trgovine, i dalje ćete morati odlučiti o visini, vrsti i tipu drvca – odrezanom ili živom.

Vrste božićnih drvca

Postoje četiri vrste drvca to su: klasična smreka, srebrna smreka, Pančićeva omorika i Nordmann jela. Najzahtjevnije drvce za održavanje je klasična smreka pošto ona ima tanke grane i iglice, brzo se suši, sa nje ispadaju iglice. Iz tog razloga ljudi više preferiraju srebrnu smreku ili nordijsku jelu. Srebrna smreka ima puno deblje grane, puno kruće iglice, puno bolje zadržava taj svoj izgled, a nordijska je jela poznata po tome da ima mekane iglice koje ne bodu, objasnio je Zvonimir Crnković, uzgajivač borova. 

Norveška smreka

Norveška smreka – “otac božićnih drvca”

• Iglice: Kratke i oštre na dodir. Klasična vrsta s iglicama koje lako otpadaju.
• Aroma: Dugotrajan smolasti miris.
• Oblik: Prekrasan oblik s obiljem grana idealnih za manje, osjetljive ukrase.

Poznata kao “otac božićnih drvca“, ova vrsta brzo gubi iglice ako zaboravite doliti vodu u stalak. No, uz pravilnu hidrataciju, imat ćete klasičnu stožastu smreku s dugotrajnim mirisom i nježnim, tankim granama koje olakšavaju vješanje manjih ukrasa. Samo je nemojte stavljati pored radijatora ako ne uživate u svakodnevnom usisavanju.

Nordmann jela

Nordmann jela, koja raste u Nizozemskoj, jedna je od najpopularnijih vrsta u Europi.

• Iglice: Sjajne, tamne i mekane s lagano plavkastom donjom stranom. Minimalan gubitak iglica.
• Aroma: Suptilan citrusni miris.
• Oblik: Širok, simetričan i bujan – zahtijeva dovoljno prostora u dnevnom boravku. Za drvce visine 180 cm, predvidite prostor širine oko 150 cm.

Nordmanova jela je najpopularnije božićno drvce u Europi. Njene velike, mekane iglice omiljene su u obiteljima s djecom. Grane su savitljive, a iglice mekane i zaobljene, što može otežati vješanje ukrasa. No, jednom kad su ukrasi postavljeni, čak ni razigrane obiteljske mačke neće ih lako pomaknuti. Simetričan oblik drvca olakšava ukrašavanje, a iglice dugo ostaju svježe. Odličan izbor za sve koji žele izdržljivo drvce.

Pančićeva omorika

Ako imate visoke stropove, Pančićeva omorika mogla bi biti idealno drvce za vas.

• Iglice: Duge i guste. Izvrsna postojanost.
• Aroma: Dugotrajan miris bora.
• Oblik: Visok i vitak.

Ovo je najbolji izbor za prostorije s visokim stropovima jer izgleda impresivno u velikim, otvorenim prostorima. Ima najbolju postojanost iglica među svim vrstama, što ga čini idealnim za one koji vole ukrasiti drvce malo ranije i produžiti blagdansko razdoblje. Grane se pružaju prema gore, dodajući eleganciju njegovom obliku.

Božićno drvce u tegli

Ako žele drvce koje će dulje izdržati, trebali bi uzeti drvce s korijenom u tegli. To je definitivno drvce koje će izdržati cijele blagdane, pogotovo ako se kreće s ranijim kićenjem. Drvce s korijenom u teglom ima svoj korijen i dalje zadržava svoju svježinu, svoju prirodnost i ono je i vrlo stabilno, teško se može prevrnuti. Ljubimci ga u principu ponjuškaju i više ga ne diraju, djeca isto tako njima su zanimljiviji pokloni ispod nego drvce, rekao je Crnković. 

Izvor: Countryfile.com

Luka Cindrić mladi je arhitekt koji je dio svoj prakse odradio u Japanu uz vodeće svjetske arhitekte. U Zagrebu je dizajnirao stan koji podsjeća na hotelsku sobu, a ima sve funkcionalnosti za ugodnu svakodnevnicu.

Četrdesetak kvadrata stambenog prostora sastoji se od dnevne i spavaće sobe, kuhinje, hodnika i kupaonice.

Kompletna renovacija starog prostora

“Kada smo krenuli u preuređenje ovog stana, zatekli smo vrlo loše stanje zato što u stanu, u recimo 50 godina, ništa zapravo nije bilo rađeno. Mi kada smo došli odlučili smo maknuti kompletno sve što smo u njemu našli, pod, zid, strop, sve zidne obloge, očistili smo sve pregradne zidove i zapravo kada smo dobili taj nekakav otvoreni layout krenuli smo zapravo sa slaganjem sadržaja unutra.”, navodi Cindrić.

Tijekom projektiranja zaključeno je da prostor više odgovara tipologiji hotelske sobe nego klasične stambene jedinice i stoga su se odlučili za otvoren tlocrtni pristup gdje su svi dijelovi povezani, a element zavjese služi za podjelu prostora, odnosno omogućuje da se prostor dnevnog boravka i kuhinje može odijeliti od prostora spavaće sobe.

Jedinstvena podna obloga

U želji da se naglasi industrijsko naslijeđe zgrade, odlučeno je da će se staviti jedinstvena podna obloga kroz cijeli interijer. Trebalo je pronaći materijal koji odgovara zahtjevima kupaonice baš kao i ostalim prostorijama.

“Mi smo tu napravili dosta nekakvog istraživanja i zapravo smo htjeli vidjeti koji pod, odnosno koji tip poda bi mogao pokriti sve to što mi zahtijevamo. Tako da zapravo baza je uvijek ista, to je beton dekorativ ali smo konkretno u kupaoni koristili dodatnu zaštitu lak koji zapravo daje tom sloju betona dekorativ malo veću vodootpornost.” ističe

Da bi se naglasila velika količina dnevnog svjetla interijerom dominiraju svijetle boje i prirodni materijali poput drveta i stakla, a prostorije su međusobno odvojene kubusima.

“Ono što je bilo zanimljivo je da smo mi maknuli sve pregradne zidove i zapravo nemamo više zida, osim prema kupaoni koji smo iz tehničkih razloga morali zadržat zbog instalacija grijanja, tako da smo prostor podijelili sa tim nekakvim dodatnim kubusima koji u sebi sakrivaju utilitarne sadržaje kao što su veš mašina, hladnjak, perilica za suđe, klima i tako dalje.

Oni imaju svoj utilitarni moment gdje oni zapravo skrivaju sadržaje i koriste kao spremište i na drugi način zapravo odjeljuju prostorije, tako da ovaj središnji kubus formira s jedne strane spavaću sobu, s druge strane hodnik, a kod kupaone, zapravo kubus formira s jedne strane kuhinju, s druge strane kupaonu.

Zapravo kada smo projektirali ova tri kubusa koji su bili njihovi radni nazivi, htjeli smo da oni nekako oblikovno korespondiraju jednom, drugom, trećem, tako da taj treći kubus kuhinje nismo formalno htjeli proglasiti kuhinjom. Međutim, zbog samog oblikovanja radne ploče, ploče za kuhanje, smo morali ipak neke stvari prilagodit, tako da smo taj zid kompletno prebojali u lateks boju koja služi zapravo kao nekakav backsplash pri kuhanju.”, pojašnjava arhitekt.

Zanimljiv stakleni stol odabran je jer se nenametljivo uklapa u prostor, a vješta rasvjeta stvara nekoliko različitih scenografija

“Rasvjetu smo podijelili na nekoliko segmenata, gdje smo svakom dijelu stana htjeli dodijeliti rasvjetu koja je istovjetna tome, tako da možemo za vrijeme gledanja filma imati jedan ambijent, a za vrijeme večere i kuhanja drugi i kada smo sve to posložili ostao nam je jedan prazan komad zida koji smo zapravo u dogovoru s investitorom odlučili da će na njemu biti art. I onda smo iznad njega zapravo pozicionirali dva reflektora.

Art je od Denija Horvatića koji je 2020. godine dobio nagradu Marina Viculin za, kao najbolji suvremeni fotograf.”, zaključio je.

Stil uređenja savršeno odgovara veličini prostora iskorištavajući dnevno svjetlo kao element koji naglašava arhitektovu vještinu kreiranja ugodnog doma.