Povežimo se

Lifestyle

Skrivaju se i u vašem vrtu: Evo što nikada ne smijete napraviti ako vas ugrize krpelj

Boravak u prirodi, osobito među niskim raslinjem, povezan je s rizikom od mogućeg kontakta s krpeljima

Krpelji su sitne životinjice iz skupine člankonožaca i paučnjaka, koje za svoj razvoj i razmnožavanje trebaju obrok krvi, pa su povremeno nametnici na životinjama (pticama i sisavcima), kojima sišu krv, a iznimno i na čovjeku te pritom mogu prenositi uzročnike zaraznih bolesti.

Boravak u prirodi, osobito među niskim raslinjem, povezan je s rizikom od mogućeg kontakta s krpeljima. Za aktivnost krpelja je neophodna povoljna temperatura i vlažnost, stoga imaju naglašenu sezonsku aktivnost. Najbrojniji su u proljeće i rano ljeto, a može ih se naći i u ranu jesen, ovisno o klimatskim okolišnim uvjetima.

U kontinentalnom dijelu Hrvatske je najrasprostranjeniji i na čovjeka se najčešće prihvaća tzv. šumski krpelj (Ixodes ricinus) koji prenosi bakteriju Borrelia burgdorferi koja uzrokuje Lajmsku bolest (boreliozu), virus krpeljnog meningoencefalitisa i dr., dok je u hrvatskom priobalju za ljude rizičniji pseći krpelj (Rhipicephalus sanguineus) koji prenosi rikecije koje uzrokuju mediteransku pjegavu groznicu.

Od bolesti koje prenose krpelji su u Hrvatskoj najčešće Lyme borelioza i krpeljni meningoencefalitis, a rjeđe tularemija, Mediteranska pjegava groznica, anaplazmoza, babezioza, erlihioza, što je uvjetovano prirodnim staništem prenosioca – krpelja s pogodnim uvjetima za njihovo razmnožavanje pa se pojavljuju samo u endemičnim područjima.

Krpelji se nalaze na listovima i granama grmova, niskog raslinja do visine od jednog metra, u šikarama, pretežno u prizemnom sloju šuma. Najčešće se zaraze prilikom hranjenja na šumskim životinjama i glodavcima, a svojim ubodom zarazu mogu prenijeti i na čovjeka, ako se on nađe u njihovu prirodnom okolišu.

Osobe koje profesionalno ili rekreativno često borave u prirodi na područjima prirodnih žarišta krpelja kao što su šumari, šumski radnici, vojnici, planinari, lovci, izletnici, turisti i dr. pripadaju rizičnoj skupini izloženoj krpeljima.

Praktični savjeti za dom bez nametnika

Rizik izloženosti zaraznim bolestima koje prenose krpelji može se umanjiti mjerama koje donosimo u nastavku.

Zaštitite se od krpelja

Preporučene osobne mjere zaštite su:

  • Obucite prikladnu odjeću i obuću za boravak u prirodi (dugi rukavi, nogavice uvučene u čarape, zatvorene cipele).
  • Izbjegavajte odjeću tamnih boja (na kojoj se krpelj teže uočava) i materijale poput vune i flanela, jer se na njih krpelji lakše zakvače.
  • Hodajte obilježenim stazama.
  • Izbjegavajte provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu i odlaganje odjevnih predmeta na grmlje i tlo.
  • Primijenite repelente (za odbijanje krpelja) na gole i izloženije dijelove tijela te eventualno na odjeću (koristite ih prema uputi proizvođača – provjerite uputstva o proizvodu!).
  • Nakon povratka iz prirode presvucite odjeću i pažljivo pregledajte cijelo tijelo (uz pomoć ogledala ili druge osobe radi pregleda neuočljivih dijelova tijela). Za to obično ima dovoljno vremena jer krpelj, nakon što dospije na domaćina, dosta dugo (nekoliko sati) “šeta” tražeći pogodno mjesto za ugriz.
  • Provjerite imate li na koži ili odjeći krpelja kako biste ga što prije odstranili, a posebno pretražite dijelove tijela s nježnijom kožom (iza uha, zatiljak, vrat, prepone, dojke, pazuhe, područje iza koljena, pupak…).
  • Kod djece se krpelj često nađe na glavi – zato što je dijete nisko i više se igra u travi nego odrasli, pa lakše može „pokupiti“ krpelja glavom odnosno gornjim dijelom tijela.
  • Otuširajte se po povratku iz prirode.

Postupanje kod uboda krpelja

Ako ste uočili krpelja na koži važno ga je ukloniti što prije – rizik od infekcije je veći što je krpelj duže pričvršćen. Lakše ga je odstraniti u prvih nekoliko sati nakon uboda.
Operite ruke, pincetu prebrišite antiseptikom i krpelja odmah izvadite pincetom (sami ili netko od vaših ukućana) zahvaćajući ga što bliže glavici, uz kožu i laganim ga povlačenjem izvucite iz kože, a na kožu primijenite antiseptik.

5 načina kako se sigurno riješiti puževa u vrtu

Krpelja nemojte ničim premazivati (alkoholom, kremom, uljem, lakom za nokte, petrolejem ni sl.) niti “paliti” plamenom, ne povlačite ga naglo, ne stiskajte niti gnječite, jer se on zbog toga grči i pojačano izlučuje veće količine sekreta i, ako je krpelj zaražen, uzročnika bolesti u ljudsko tijelo, pa se tako lakše prenese zaraza.

Izvor: HZJZ

Lifestyle

Muči vas neugodan miris vode iz slavine? Otkrivamo najčešće uzroke i jednostavna rješenja

Malo što je odbojnije od uzimanja gutljaja vode ili pranja posuđa, a pritom nailaska na neugodan miris

Budući da koristimo vodu za kuhanje, čišćenje, piće i kupanje, mudro je zabrinuti se ako voda u vašem domu ima neugodan miris. Ovisno o izvoru mirisa, konzumacija te vode može biti bezopasna ili ozbiljna prijetnja zdravlju.

Smanjite mogući uzrok problema provjeravajući hladnu i toplu vodu na svakoj slavini u kući. Ako se problem javlja na svim slavinama, glavni vodovod je vjerojatno izvor problema. Ako se javlja samo kod tople vode, problem je obično u bojleru, ali ako je miris primjetan samo na određenim slavinama, problem može biti u obližnjoj vodovodnoj instalaciji. Također, identificiranje specifičnog mirisa može pomoći u određivanju što uzrokuje problem. Koristite ovaj vodič za više informacija i odgovor na pitanje: Zašto moja voda smrdi?

1. Zašto moja voda ima miris klora?

Klor je često prisutan u javnim vodovodima na razini od oko 0,2 do 2,0 dijelova na milijun (ppm), no u nekim slučajevima, razina klora može doseći i do 5 ppm, što može uzrokovati blagi miris klora. Obično se miris prirodno smanjuje nakon nekoliko minuta kada je voda izložena zraku, ali vrijedi kontaktirati vodovodnu službu kako biste provjerili lokalne razine klora.

Klor prisutan u vodi može reagirati s organskim materijalom koji se nakuplja unutar cijevi vodovodnog sustava. Ako miris ne nestane nakon izlaganja vode zraku, kontaktirajte lokalnu vodovodnu službu. Ako imate sustav bunara, trebate angažirati profesionalca da ispere vodovod.

2. Miris trulih jaja

Miris sumpora ili trulih jaja čest je u vodovodnim sustavima. Ovaj miris obično se javlja kada dođe do povećanog bakterijskog rasta u odvodu, bojleru ili bunaru. Tijekom vremena, organska tvar može se nakupiti u odvodima, što postaje idealno mjesto za razvoj bakterija. Slično tome, ako je bojler isključen ili postavljen na nisku temperaturu duže vrijeme, bakterije mogu napredovati u mlakoj vodi.

Dezinfekcija i ispiranje odvoda mogu eliminirati miris trulih jaja, ali ako je problem u bojleru, možda ćete morati zamijeniti anodu i ispustiti te isprati spremnik. Ako miris dolazi i iz tople i hladne vode, izvor problema vjerojatno je bunar.

Ovih pet stvari nikad nemojte baciti u odvod
Kontaminacija bunara ozbiljan je problem koji može biti uzrokovan poljoprivrednim otjecanjem, curenjem septičkog sustava ili nekontroliranim bakterijskim rastom u tom području. Kontaktirajte stručnjaka kako biste pronašli izvor kontaminacije, popravili curenje i šokirali bunar kloriranjem kako biste uklonili preostale bakterije. Ako ste na javnom vodovodu, a miris dolazi i iz tople i hladne vode, odmah kontaktirajte vodovodnu službu ili odjel za javno zdravstvo.

3. Zašto moja voda smrdi po kanalizaciji?

Miris kanalizacije oko sudopera često je uzrokovan trulećim organskim materijalom u odvodu. Dobra vijest je da voda nije kontaminirana. Međutim, miris će se zadržati dok se problem ne riješi. Da biste uklonili truleći organski materijal, ulijte pola šalice sode bikarbone u odvod i ulijte pola šalice octa. Ostavite da kemijska reakcija djeluje oko 15 minuta, a zatim isperite odvod vrućom vodom.

Neugodnog mirisa iz odvoda možete se riješiti ovim jednostavnim trikom

Ako miris kanalizacije dolazi iz slavine, a ne samo iz sudopera, to može značiti da se truleći organski materijal nalazi u spremniku pod tlakom bunara. Redovito čišćenje i održavanje spremnika pod tlakom nužno je kako bi se spriječio ili uklonio ovaj problem. Ispustite, isperite i očistite spremnik pod tlakom kako biste uklonili nakupljeni truleći materijal, i razmislite o dezinfekciji bunara klorom.

4. Metalni miris ( ili okus )

Postoji nekoliko razloga zašto vaša voda može mirisati ili čak imati okus po metalu. Najčešći uzrok je propadanje metalnih cijevi u domu. To se obično događa s godinama, kada cijevi počnu otpuštati mangan, cink, željezo ili bakar u vodu. Zamjena cijevi može riješiti ovaj problem, ali pristupačnija opcija je ugradnja reverzne osmoze ili omekšivača vode.

Voda iz bunara ili javnog vodovoda može sadržavati visoke razine raznih metala i minerala, uključujući željezo, bakar, olovo, mangan i cink. Ova visoka koncentracija minerala može uzrokovati da voda miriše na metal, ali rješenje je jednostavno – ugradnja filtera za vodu ili omekšivača vode. Čak i mali omekšivač na slavini u kuhinji može napraviti značajnu razliku.

Voda s mirisom i okusom metala također može biti posljedica niske pH vrijednosti. Općenito, što je niži pH, to je voda metalnijeg okusa. Ovaj problem možete riješiti postavljanjem filtera s remineralizacijom na slavini u kuhinji, koji će blago povisiti pH vode.

5. Zašto moja voda ima miris ribe?

Barij ili kadmij u vodi mogu uzrokovati riblji miris. Barij je uobičajen metal koji se nalazi u mineralnim rudama. Ovaj metal može prodrijeti u bunarski sustav ili glavne cijevi za opskrbu vodom, uzrokujući riblji miris. Slično tome, kadmij može prodrijeti u vodovodni sustav iz industrijskog otpada ili zagađenja gnojivom, dajući vodi riblji miris. Ugradnja sustava za filtraciju reverznom osmozom može riješiti ovaj problem i ukloniti riblji miris.

Kada voda sadrži visoku razinu amonijaka, amonijak može reagirati s niskim razinama klora, stvarajući spoj poznat kao kloramin. Najbolji način za tretiranje visoke razine amonijaka i filtriranje kloramina je sustav za obradu vode, poput filtera s reverznom osmozom ili filtracijskog sustava s granuliranim aktivnim ugljenom (GAC).

Kontaminacija algama može se dogoditi kada jezerima ili rezervoarima tijekom toplijih mjeseci dođe do cvjetanja algi. Ova kontaminacija daje vodi pljesniv miris, ali također može proizvesti riblji miris. Ako koristite bunarski sustav, bunar je potrebno dezinficirati, a ako ste priključeni na javni vodovod, obratite se lokalnoj vodovodnoj službi i prijavite problem.

Nastavite čitati

Lifestyle

Ove maštovite unikatne keramičke pločice plod su zanimljive suradnje mladog para

Ona je umjetnica, a on servisni inženjer. Kad se ta dva zanimanja spoje u ljubavi i poslu, dobije se fenomenalan par koji izrađuje keramičke pločice. 

Lorena Almaši i Mihael Lukušić od kad su se upoznali svaki rad na neki način su izrađivali skupa, razvijali ideje i njihova krativnost ne poznaje granice.

U ovom vrijednom timu, svatko ima svoju nezamjenjivu ulogu. 

Injženjerski dio posla pripada Mihi, dakle kako dobiti iz ničega pločicu

“Moj zadatak u izradi keramičkih pločica je zapravo bio razviti tehniku na neki način, da mi pločice možemo izrađivati u nekoj nakladi, to je bio moj zadatak ispočetka. “

A Lorena je umjetnička duša, zaljubljena u boje i glazure. Njena kreativnost ne poznaje granice i ističe kako nema ogračinja i kako se svašta može izvesti. U svojoj maloj radionici izrađuju keramičke pločice različitim tehnikama. 

“Mi trenutno imamo dvije tehnike kojima izrađujemo keramičke pločice, jedna tehnika je da ju ekstrodiramo, a druga tehnika je da ju prešamo, ovisno o matrici, odnosno ovisno o tome što želimo, da li želimo reljefnu pločicu ili želimo ravnu.

S ekstruderom režemo na dimenzije željene, kad se to izreže slijedi postupak sušenja, nakon postupka sušenja ide prvo pečenje, nakon prvog pečenja, mi pločicu nazivamo biskvitno pečena pločica i nakon toga ide oslikvanje. “

Lorena svaku pločicu ručno oslika i pristaje na baš sve izazove. 

“Ljudi su skužili da mi tu znamo tehniku i ja bi nas nazvala dobre vile pločica, jer su nas ljudi počeli kontaktirat za razno razne stvari koje nikak nisu mogli naći, dakle, počeli smo se baviti restauracijom, to jest počeli smo raditi pločice po uzoru na postojeće, jer su ljudi tražili, pogotovo sad nakon potresa. To nas je iznenadilo, nismo ni mi znali da ćemo se time bavit, ali nama je to isto izazov.

Kada nam ljudi dođu i kažu je li možete ovakve napravit, zamolimo da pričekaju da vidimo i onda napravimo nekakav prototip. Često se i mi sami iznenadimo s tim da možemo raditi. Reljefne nismo imali u planu radit, evo sad ih radimo samo zato što moramo. A zanimljivo je zapravo bilo da smo od reljefnih počeli razvijat cijelu priču.” pojasnila je Lorena i dodala kako istinski uživaju u tome što rade.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice