Jednog ponedjeljka poslijepodne, posjetili smo Aleksandru u njenom dom i teško smo od tamo otišli. Zašto? Zbog neopisive atmosfere, predivnog dizajna i trnovečkih makača mame Slavice. 

Dvjestotinjak kvadrata stambenog prostora raspoređeno je na dvije funkcionalne jedinice. 

Aleksandra Bilić dizajnerica je interijera, a navodi kako je inspiracija arhitekata bila iz štagljeva koji su zapravo dosta specifični za kraj u kojem živi, napraviti kuću koja izvana kao dva štaglja koja su spojena sa jednim staklenim dijelom. 

I baš taj stakleni dio sa stepenicama i prekrasnom visilicom, oduševljava već na prvom koraku. 

Stepenište joj je omiljeni dio kuće, a same stepenice rađene su od čelika i one su skulptura sama po sebi. Posebno su efektne po noći kad se upali rasvjeta.

A sunce koje ulazi kroz velike staklene stijene obasjava jedan vrlo poseban dizajn interijera. 

“Ideja mi je bila napraviti neki stil kuće koje nije moderan, više klasičan i koji će mi biti lijep i za desetak godina, nekako da ujedinim stilove i mene i supruga i rekla bi možda, neki miks “skandi look”. “

Ugodnost dnevne sobe na desnoj strani kuće potvrđuje veliki kauč s brojnim jastucima, velikim kaminom i prilično diskretno postavljenim televizorom, što je bila želja Aleksandrinog supruga. 

“Bila mu je velika želja da televizor ne bude u prvom planu, kako je nama obiteljska tradicija da se okupimo oko kamina i da pričamo priče, tako smo htjeli da fokalna točka ovog prostora bude veliki kamin i veliki blagovaonski stol zbog toga što imamo veliku obitelj pa nas se evo za Božić skupi dvadesetak ljudi i eto, odlučili smi da mora biti ogroman stol na razvlačenje, ova klupa na kojoj ti sjediš je ujedno služi kao sjedište za tri osobe kad se stol razvuče. Nekako smo planirali da osim estetkse strane, sve bude i funkcionalno. “, pojašnjava.

Raspored kuhinje diktirale su staklene stijene u sredini, a dizajnirana je da funkcionalnošću odgovara Aleksandrinim željama i navikama. Poput uređaja odmah spremnih za rad ili prilagođene visine perilice i ladica. Kuhinjom dominiraju velike porculanske površine te otok na kojem je smješten sudoper. 

“Mislim da zbog toga što volim simetriju nisam htjela forsirati da po pravilima sve smjestim na jednu stranu, nego da uživam i u tom nekom estetskom dijelu da sudoper bude na otoku. Bilo mi je jako važno da imam ekstra velik sudoper za ekstra velike teče i posude pošto imam veliku obitelj i jako veliko kuhalište, gdje kad se svi skupimo je onako tok prostora jako funkcionalan.”, dodaje vlasnica.

Lijeva strana prizemlja rezervirana je za servisnu sobu, kupaonicu te radnu sobu u kojoj je zid oslikan hrastom koji je nekad rastao na ovoj parceli. 

“Kad smo kupili ovo gradilište nekako smo htjeli tom slikom dati omaž uspomeni koje ovo mjesto nosi. I osim toga, posadili smo 4 hrasta, koja će nadam se moji unuci se ljuljati na njemu.”

Na katu, desna je strana rezervirana za dječicu i tu su se smjestile dvije prekrasne sobe s kupaonicom. 

“Kćer je imala želju da njena sobica bude plava, nikako ne roza i da bude nešto morsko pošto je tata s mora, ona obožava more, i eto odabrali smo zajedno jednu tapetu koja je onako fokalna točka u njezinoj sobi, a zajedno smo odabrale i namještaj koji je svijetao, visoki su stropovi koje smo ukrasili jednim lijepim lusterom. Sin je htio crnu sobu, međutim, ja kao dizajner ne mogu dopustiti da ima sobu crnu kao što tata ima, pa smo se onda igrali sa nekim crnim detaljima  i sa smeđim detaljima. “, pojašnjava sugovornica.

A roditeljski dio diše potpuno drugačijim  ritmom što se osjeti već u hodniku. 

“Tu sam stavila jednu tapetu koja objedinjuje paletu boja koja se ponavlja u cijeloj kući, tu imamo zlatne detalje isto na tapeti ali opet je i tamna i dosta specifična i daje onako moody osjećaj koji je zapravo cijeli u tom roditeljskom dijelu. Također, odabrala sam i da vrata u tom roditeljskom dijelu budu drugačije boje nego što su u ostatku stana što i super si pašu uz zlatne kvake i taj odličan kontrast. “, otkriva.

Prozračnost, udobnost i lakoća prvi su dojmovi koje ostavlja roditeljska spavaća soba iz koje se ulazi u walk in ormar. 

A nakon walk in-a ulazimo u lijepu spa oazu rezerviranu za njih dvoje.  

Kupaonica je izrađena u mikrocementu, a neočekivane boje stvaraju posebnu atmosferu. 

“Htjela sam čiste linije, mikrocement, bez fuga. Ali opet ih ukrasiti sa zlatnim detaljima ali pošto je tamna kupaonica trebala sam ju utopliti sa nekim detaljima drva i zlata.”

Aleksandrin suprug Juraj za svoju je radnu sobu odabrao tamne boje zidova, a neutralna boja kauča s nekoliko jastučića i savršeno uklopljenim tepihom unijeli su potrebnu toplinu. 

Uz pomno odabranu rasvjetu i puno prekrasnih detalja, ovaj nas je interijer već na ulazu pridobio.

Pred arhitekticu Gordanu Đerić stavljen je izazov uređenja stana u suterenu. S nekoliko domišljatih rješenja, kreirala je vrlo udoban stan za mladog muškarca. 

Prije renovacije, ovaj suterenski prostor imao je nekoliko zasebnih prostorija s vrlo malo dnevnog svjetla. 

“Ovo je bio jedan podrumsko suterenski stan u određenim nivoima je u razizemlju, koji je više vapio za odredom za čistoću nego za arhitektom i preuređenjem interijerskim. Kada smo došli tu je bilo puno nepovezanih prostorija, podrumskih prostorija u kojima su ljudi stanovali.

Prva faza nam je bila rušenje svih pregradnih zidova, ogoljenje vanjskih zidova do cigle, tada smo dobili jedan jedinstven prostor i ispostavilo se da imamo malo prirodnog svjetla u toj cijeloj priči, onda smo taj problem rješavali na način da smo ovu interpolaciju vanjsku između zgrada koja je ostala tako sticanjem okolnosti, slobodna, napravili kao mali atrij. Od prozora smo napravili balkonska vrata da se iz prostora može izlaziti u taj atrij.”, pojasnila je Gordana Đerić, dipl. ing. arhitekture.

Danas je to stan od 56 četvornih metara, a koncept renovacije zahtijevao je da prednji dio stana bude otvorenog tlocrta s dnevnom sobom i kuhinjom. 

“Kuhinja je bila vrlo zahtjevna za riješiti jer je bilo puno dimnjaka, stupova, zidova koji se nisu mogli dirati, zidova koji su mogli dobiti neka udubljenja, tako da smo se u ta udubljena smjestili s ovim radnim dijelom. Desno i lijevo smo išli sa zatvorenim ormarom, oni su u bijeloj boji da bi se taj prostor proširio, a glavni akcent kuhinje je kombinacija boja, sivo žuto, budući da je podrumski stan, vrlo je bitno da psihološki ima neku poveznicu i radost, da je to žuto, da je svjetlost, da daje pozitivnu energiju kad se ulazi u njega.”, pojašnjava arhitektica.

Od nekad najveće prostorije u stanu napravljena je spavaća soba sa zasebnom garderobom. Zato što je tu smješten najveći prozor koji daje najviše prirodnog osvjetljenja, na spavaću sobu nisu stavljena standardna vrata već pregradni panel. 

Osim spavaće sobe dobila se jedna mala soba, radno gostinjska, koja ima sve potrebne sadržaje, minimalne ali funkcionalne.

Adaptacijom stari stan s brojnim pregradnim zidovima postao otvoren prostor pun svjetlosti

Zahvaljujući knauf zidu, kuhinja i kupaonica dobile su mnogo skladišnog prostora. 

“Kupaonu smo radili zajedno sa kuhinjom tako da smo dobili nekakve Z zidove, gdje smo uvlačili ormare od kupaone, ormare od kuhinje, dobili smo dosta skladišnog prostora, ormare za kupaonu, što je izuzetno rijetko te se može sve smjestiti. Svi sadržaji su zadovoljni, tuš kada velika, 140, lavabo, veš mašina iznad koje je bojler. Kupaona je zanimljiva da ima isto tako, sticanjem okolnosti, veliki prozor, tako da ima prirodnu ventilaciju, dosta prirodnog svjetla i čini ju prozračnom, modernom, ugodnom i efektnom.”, zaključila je arhitektica.

Sterilnost bijele i sive, koje prevladavaju u interijeru, razbila je žuta boja koja daje toplinu  prostoru, a poseban efekt postignut je atraktivnom rasvjetom iznad drvenog stola koji se savršeno uklapa u dizajn ovog suterenog stana.