Predstavljamo dom
Zavirite u stan jednog od naših najpoznatijih arhitekata, Ante Vrbana
‘Svaki moj prostor je moj svojevrsni laboratorij arhitekture’
Prvi projekt napravio je s devetnaest godina, a prvi kapitalni dvije godine kasnije. U Hrvatskoj je postao poznat i prije nego što je diplomirao, a prije svoje tridesete godine, izašao je na strana tržišta kojima i danas uspješno plovi. Vrata svoga doma otvorio nam je arhitekt Ante Vrban.
Dobrodošli u dnevnu sobu arhitekta Ante Vrbana. Prostor je to koji svako toliko mijenja svoje lice. ‘Zapravo , svaki moj prostor je moj svojevrsni laboratorij arhitekture gdje testiram sve materijale koje onda kasnije implementiram ili ne, ovisi o rezultatu’, kaže nam Ante. Uz to, mjesto je to gdje razmišlja i odmara. Karakteriziraju ga jednostavnost forme i mir i tako ovaj dom postaje savršeno mjesto za odmor i nove ideje i projekte.
‘Zapravo su to moja kolekcija stolića butter za 2022. Nekako travertin je kroz cijeli moj život jako važan kamen. Htio sam da budu monoliti i htio sam da budu skulpturalni. Ja mislim da je umjetnost zapravo jedna velika cjelina, dio arhitekture i da zapravo, da bi sve bilo u nekakvoj harmoniji, u trendu, ta industrija umjetnosti i arhitekture i dizajn, i moda i glazba, nekako trebaš spojiti sve svjetove da bi dobio proizvod’, smatra.
Ljeta u Šibeniku ostavila su trag
Iako je odrastao i školovao se u Zagrebu, Ante je ljeta provodio kod bake i dide u Šibeniku. Dida je imao jedrilicu čija je paluba kod Ante ostavila trag i postala inspiracija za njegov arhitektonski stil.
‘Pod je bijeli hrast, ali ima dilatacije od kaučuka, zapravo je sistem rađen kako palube na brodu, zapravo se u dilatacije između dvije letve, natanka zapravo tekući kaučuk. Kad se osuši, se reže kao na palubi’, kaže.
To je prepoznatljiv pod s potpisom ovog arhitekta za koji kaže da ga ne stavlja u svaki svoj projekt već samo ako osjeti vibru da bi on mogao biti kompatibilan s vlasnikom. Vrban smatra da dobar arhitekt treba biti potpuno prepoznatljiv, a evo koji je njegov zaštitni znak.
‘Ova ogledala, to se zapravo, to vani moji klijenti moji klijenti zapravo zovu skulpture. To su ručno brušena trake od ogledala i ona nije samo stvar refleksije i nekako igre svijetla i refleksije. Potpuno drugačiji dojam daju po noći i uz recimo nekakav sumrak, osvjetljene umjetno ili prirodno, to je zapravo jedan cool trik. Ja mislim da sam imao 18 godina kad sam prvi put tu traku stavio i evo, do dan danas, pojavljuje se u svakom projektu, ne u možda ovako, u različitim, recimo, dimenzijama. Ali je uvijek tu i na njoj je moja pločica da se zna da sam ja radio’, kaže Vrban.
Projekti po cijelom svijetu
A njegovih projekata zaista ima u cijelom svijetu. I kako kaže Ante, teško je izdvojiti najdraži mu.
‘Svaki arhitekt ili čovjek u svojoj karijeri ima prekretnice i raskrižja. kad razmislim, možda mi je prvi projekt, kad sam bio klinac na faksu. Ja sam prvi projekt napravio s 19 godina, ali prvi kapitalni je bio zgrada od Sokol Marića u Medulićevoj ulici, kad sam imao 21. Onda je bio Dubai s 23, i naravno, prva obnova Gradske kavane prva obnova njena, to sam imao 28 godina. Nakon Dubaia sam izašao na inozemno tržište i sad imam užasno puno projekta koji imaju confidentiality agreement koji, zapravo, to su ljudi koji ne žele uopće da se zna jer je riječ o privatnim investicijama, a recimo, crkva u Kninu koja je, na koju sam užasno ponosan, jer sam ja i katolik i Hrvat i to, gdjegod živio i radio, to spominjem’, ponosno ističe Ante.
Za svoje je radove dobio i mnoštvo međunarodnih nagrada što ga čini jednim od naših najnagrađivanijih arhitekata. Iza njega je više od 400 projekata diljem svijeta. Jedan od posljednjih je Hrvatski paviljon na svjetskoj izložbi u Dubaiju gdje je dobio Zlatnu nagradu za kvalitetu.
Rano probijanje na svjetsko tržište zasigurno je obilježilo njegovu karijeru, ali nije tu jedini faktor bila sreća jer za održati se na vrhu treba i puno rada.
Dobar si koliko je dobar tim
‘Biti arhitekt znači imati veliku domenu znanja i djelovanja. Zapravo, ti si od prvog dogovora, u komunikaciji s klijentom, prezentaciji projekta, realizaciji projekta i na kraju i na naplati tog projekta, ti moraš biti multifunkcionalan. Arhitektura i građevina moraju biti jedno tijelo, ja to govorim zapravo od pravog dana kad sam počeo raditi jer ja sam zapravo arhitekt koji je na gradilištu’, objašnjava.
Kaže da je netko onoliko dobar koliko mu je tim organiziran. On sa svojim radi već dugo i svi su zajedno rasli kroz realizirane projekte.
‘Ja sa svojim majstorima radim skoro od prvog projekta, mi smo svi obitelj već postali, kao mama patka ih vodim sa sobom po cijelom svijetu, nekako sam stvorio tim na kojem sam užasno zahvalan i ja bez njih ne postojim’, kaže.
A koliko je ljudi kojima je Ante zahvalan? Puno, sada već puno, kad smo kretali, bilo nas je troje. Sad nas ima preko 200 indirektno i direktno i to je veliki je blagoslov i velika je čast, kad radiš s ljudima koji već mogu nekako predvidjeti sljedeći korak. U principu oni već znaju u kojem smjeru, ja recimo nikada ne kasnim, uvijek sam na vrijeme, užasno me nervira kad netko kasni, to svi znaju, i ti da bi bio uspješan i da bi napravio stvari koje, za koje si stvoren, moraš shvatiti da si ti dio mozaika, a ne jedna slika i zapravo mi svi tvorimo taj jedan mozaik koji na kraju ispadne rezultat i na njima sam zapravo najviše zahvalan’, objašnjava.
Predstavljamo dom
Arhitekt Luka Cindrić dizajnirao mali stan koji podsjeća na hotelsku sobu – i izgleda odlično!
Stil uređenja savršeno odgovara veličini prostora iskorištavajući dnevno svjetlo kao važan element
Luka Cindrić mladi je arhitekt koji je dio svoj prakse odradio u Japanu uz vodeće svjetske arhitekte. U Zagrebu je dizajnirao stan koji podsjeća na hotelsku sobu, a ima sve funkcionalnosti za ugodnu svakodnevnicu.
Četrdesetak kvadrata stambenog prostora sastoji se od dnevne i spavaće sobe, kuhinje, hodnika i kupaonice.
Kompletna renovacija starog prostora
“Kada smo krenuli u preuređenje ovog stana, zatekli smo vrlo loše stanje zato što u stanu, u recimo 50 godina, ništa zapravo nije bilo rađeno. Mi kada smo došli odlučili smo maknuti kompletno sve što smo u njemu našli, pod, zid, strop, sve zidne obloge, očistili smo sve pregradne zidove i zapravo kada smo dobili taj nekakav otvoreni layout krenuli smo zapravo sa slaganjem sadržaja unutra.”, navodi Cindrić.
Tijekom projektiranja zaključeno je da prostor više odgovara tipologiji hotelske sobe nego klasične stambene jedinice i stoga su se odlučili za otvoren tlocrtni pristup gdje su svi dijelovi povezani, a element zavjese služi za podjelu prostora, odnosno omogućuje da se prostor dnevnog boravka i kuhinje može odijeliti od prostora spavaće sobe.
Jedinstvena podna obloga
U želji da se naglasi industrijsko naslijeđe zgrade, odlučeno je da će se staviti jedinstvena podna obloga kroz cijeli interijer. Trebalo je pronaći materijal koji odgovara zahtjevima kupaonice baš kao i ostalim prostorijama.
“Mi smo tu napravili dosta nekakvog istraživanja i zapravo smo htjeli vidjeti koji pod, odnosno koji tip poda bi mogao pokriti sve to što mi zahtijevamo. Tako da zapravo baza je uvijek ista, to je beton dekorativ ali smo konkretno u kupaoni koristili dodatnu zaštitu lak koji zapravo daje tom sloju betona dekorativ malo veću vodootpornost.” ističe
Da bi se naglasila velika količina dnevnog svjetla interijerom dominiraju svijetle boje i prirodni materijali poput drveta i stakla, a prostorije su međusobno odvojene kubusima.
“Ono što je bilo zanimljivo je da smo mi maknuli sve pregradne zidove i zapravo nemamo više zida, osim prema kupaoni koji smo iz tehničkih razloga morali zadržat zbog instalacija grijanja, tako da smo prostor podijelili sa tim nekakvim dodatnim kubusima koji u sebi sakrivaju utilitarne sadržaje kao što su veš mašina, hladnjak, perilica za suđe, klima i tako dalje.
Oni imaju svoj utilitarni moment gdje oni zapravo skrivaju sadržaje i koriste kao spremište i na drugi način zapravo odjeljuju prostorije, tako da ovaj središnji kubus formira s jedne strane spavaću sobu, s druge strane hodnik, a kod kupaone, zapravo kubus formira s jedne strane kuhinju, s druge strane kupaonu.
Zapravo kada smo projektirali ova tri kubusa koji su bili njihovi radni nazivi, htjeli smo da oni nekako oblikovno korespondiraju jednom, drugom, trećem, tako da taj treći kubus kuhinje nismo formalno htjeli proglasiti kuhinjom. Međutim, zbog samog oblikovanja radne ploče, ploče za kuhanje, smo morali ipak neke stvari prilagodit, tako da smo taj zid kompletno prebojali u lateks boju koja služi zapravo kao nekakav backsplash pri kuhanju.”, pojašnjava arhitekt.
Zanimljiv stakleni stol odabran je jer se nenametljivo uklapa u prostor, a vješta rasvjeta stvara nekoliko različitih scenografija
“Rasvjetu smo podijelili na nekoliko segmenata, gdje smo svakom dijelu stana htjeli dodijeliti rasvjetu koja je istovjetna tome, tako da možemo za vrijeme gledanja filma imati jedan ambijent, a za vrijeme večere i kuhanja drugi i kada smo sve to posložili ostao nam je jedan prazan komad zida koji smo zapravo u dogovoru s investitorom odlučili da će na njemu biti art. I onda smo iznad njega zapravo pozicionirali dva reflektora.
Art je od Denija Horvatića koji je 2020. godine dobio nagradu Marina Viculin za, kao najbolji suvremeni fotograf.”, zaključio je.
Stil uređenja savršeno odgovara veličini prostora iskorištavajući dnevno svjetlo kao element koji naglašava arhitektovu vještinu kreiranja ugodnog doma.
Predstavljamo dom
Stan za najam u centru Zagreba: Iako ima samo 21 kvadrat, oduševljava zanimljivim rješenjima
Da bi dobila funkcionalniji prostor, dizajnerica je imala i tlocrtne intervencije
Investitori su poželjeli stan bez boja, a dizajnerica interijera Iris Pinjuh spretno je tome doskočila. Osim sjajno iskorištenog prostora, nas su oduševile upravo boje.
Stan opremljen za najam
Stan od 21 kvadrata, od čega je 17 dnevnog prostora, a 4 kupaonica, nalazi se u centru glavnog grada i namijenjen je za dnevni najam.
“Iako prvotno investitori nisu mogli odlučiti hoće li stan koristiti osobno ili će ga dati u najam, pa smo s toga gledali da stan bude i malo luksuznije opremljen, tako da u nekom trenutku ako se oni predomisle, imaju lijepi stambeni prostor. “, otkriva Iris Pinjuh, dizajnerica interijera.
Da bi dobila funkcionalniji prostor, dizajnerica je imala i tlocrtne intervencije. Pojašnjava i kako je bio u ruševnom stanju, derutan, a oni su radili pregradne zidove kako bi se svi elementi po mjeri mogli staviti u svoj prostor. “Jedan od tih pregradnih zidova je prostor zone za čitanje, odnosno za rad; kao jednu radnu jedinicu.
Spuštali smo stropove za negdje 15-ak centimetara zato što smo htjeli zadržati visinu stare gradnje u samom centru grada i ideja je bila da ostavimo da prostor diše i da stropovi ostanu kako jesu. Međutim, ideja je bila da stavimo ugradbenu rasvjetu koja nam neće opteretiti već dovoljno mali prostor, ovo je garsonijera i svaki višak elemenata u zraku i prostoru bi možda bio preopterećenje.”
Ideja vlasnika je bio interijer bez boja
Iako je projektni zadatak bio interijer bez boja, Iris je odabrala mirne tonove koji potiču na dobro raspoloženje, a istovremeno su prostoru dali dubinu kako bi stan dobro podnio štukature na zidovima.
“Htjeli smo se držati jedne boje, da baš ne opteretimo tako mali prostor i ono što je bila ideja je da evo, boja bude svježa koja odgovara mirnom snu. Obzirom da se unutar prostora nalazi i krevet i to je ujedno prostorija za spavanje, a opet s druge strane da ujutro, kad se čovjek probudi, potakne na nekakvu svježinu, buđenje, dobro raspoloženje, imamo čak i jako lijepi prozor koji gleda na stražnju stranu zgrade i zeleni vrt.
Ono što je moja ideja u uređenju interijera često volim povezivati arhitekturu same građevine u kojoj je prostor, a tako i eksterijere, pa onda na neki način volim povezivati eksterijer sa interijerom i unijeti nekakvu vizuru izvana unutra. Utoliko smo stavili tapete koje su jedno osvježenje.”, govori sugovornica.
Kuhinja daje osjećaj luksuza u prostoru
Korpusi ormara i kuhinje napravljeni su od iverala, a fronte od mediapana, što dodatno podiže osjećaj luksuza u prostoru.
“Radnu ploča također, s obzirom da je ovo mali prostor, htjeli smo izbjeći maksimalno višak materijala i nekakvih pojavnosti u prostoru koje bi možda vukle pažnju, pa smo od istog ustvari mineralnog materijala ovaj napravili radnu ploču i sudoper.”,
Karakter malenoj kupaonici dala je tapeta čiji su se tonovi savršeno povezali s odabranom keramikom.
“S obzirom da smo išli na taj nekakav umjetnički štih, keramiku smo birali da bude u manjim formatima, da bude karakterna, opet pratimo te nekakve zelenkaste, mirne tonove. Izbrali smo španjolsku keramiku koja je poznata po svojim keramičkim, malim, zanimljivim pločicama.”, dodaje dizajnerica.
Zanimljivi stolci, komoda čije fronte propuštaju signal daljinskog upravljača, samo su neki dizajnerski trenutci u ovom prostoru.
“Za neke stvari smo htjeli zaista da budu fokal point u prostoru, s obzirom da su jedine lampe u prostoru takve vrste. Sve ostale su ugradbene, onda smo išli na lampe od bambusa koje super djeluju kao noćne lampe i daju određeni ambijent. Na neki način rasvjeta se može isključiti, a također imamo još jednu lampu u špagi, koja daje toplinu i stvara ugođaj pred spavanje, puno mirniji nego da imamo samo stropnu rasvjetu.”, zaključila je sugovornica.
Ograničen budžet bio je poseban, ali uspješno svladan izazov čiji je rezultat primamljiv interijer.