Nakon povratka s ISH sajma u Frankfurtu, ekipa Dom na kvadrat posjetila je stan od 55 kvadrata u kojem živi tročlana obitelj. Pred arhitekticom je bio izazov – pronaći dodatnu sobu za dijete unutar stana od 55 kvadrata. Rješenje je osmislila Gordana Đerić, koja je prepoznala potencijal već pri prvom obilasku.

„Prva ideja mi je bila srušiti ostavu i dnevni boravak izvući u ostatak hodnika, dakle smanjiti hodnik i povećati zajednički prostor“, pojašnjava Đerić. Tako je nastala nova roditeljska soba na mjestu blagovaonice, a otvoreni dnevni prostor sada je središte stana.

Glazba, rad i mir – sve to stane u stan od 55 kvadrata

Budući da su stanari glazbenici, rješenja su morala biti i funkcionalna i akustički promišljena. „Pregradili smo dnevni boravak kliznim prozirnim vratima, što se pokazalo kao dovoljna zvučna izolacija. Kad gospođa svira, ne čuje se na hodniku i susjedi nemaju prigovora.“

Neočekivana prepreka pojavila se već u prvoj fazi adaptacije: „Kad smo srušili ostavu, naišli smo na cijev za slivne vode koja se proteže roz cijelu zgradu.“ Umjesto uklanjanja, odlučili su je obložiti siporeksom i tretirati kao dizajnerski element.

Pametan raspored za maksimalnu funkcionalnost

U malom prostoru skladišni kapaciteti su ključni. „CD-ovi i ploče morali su biti izloženi – to nije bila želja, već imperativ“, prisjeća se arhitektica. Ormari su rađeni po mjeri, kao i dva radna mjesta – jedno u dnevnom boravku, drugo uklopljeno u spavaću sobu.

Radni stol i blagovaonski stol izrađeni su od istog materijala, što prostor vizualno povezuje. Kuhinja je bijela i neupadljiva, s retro crvenim frižiderom i šankom koji zaokružuju izgled.

Nema klub stola – više prostora za život za stan od 55 kvadrata

U 55 kvadrata, svaka odluka nosi težinu. „Klub stolovi u malim prostorima samo smetaju“, kaže Đerić. Umjesto toga u prostoru su sada dva manja stolića koji se mogu premještati ovisno o potrebi.

Za podove je odabran laminat u uzorku riblje kosti, koji vizualno podsjeća na klasičan parket, ali je praktičniji i dugotrajniji.

Zid s osobnošću i kupaonica bez kompromisa

Jedan zid dnevnog boravka krasi vitrina s kolekcijom figurica, umjesto tipičnih komercijalnih slika. „Vlasnik ih skuplja cijeli život i želio ih je izložiti. Tako smo prostoru dali osobnu notu.“

Kupaonica je zadržala izvorne gabarite, no dobila je prepoznatljiv dizajnerski potpis: crna staklena stijena od poda do stropa zamijenila je klasične tuš-pregrade i prečke, čime se postigla čistoća linija i praktična funkcionalnost.

Stan od 60 kvadrata, peteročlana obitelj, troje djece – a želja da svatko ima svoju sobu. Za većinu nemoguća misija, no, za arhitekticu Gordanu Đerić – izazov vrijedan rješenja.

Prije renovacije, dva su dječaka dijelila sobu, a djevojčica je spavala u roditeljskoj. Cilj je bio stvoriti tri dječje sobe, roditeljsku spavaću i zadržati dnevni boravak. I sve to bez izbacivanja postojećeg namještaja.

Adaptacija stana kao milimetarski precizan zadatak

Stan se u početku sastojao iz dvije velike sobe.

„Jedino rješenje bio je pristup mom novom načinu projektiranja koji zovem ćelijski sistem projektiranja“, objasnila je Đerić. „Probila sam otvor između dvije sobe, zatvorila jedan ulaz iz hodnika i dobila komunikaciju iz koje se ulazi u ‘ćelije’.“

Tako su nastale minijaturne, ali potpuno funkcionalne sobe – svaka s prozorom. „Kad su vlasnici rekli baki da će svatko imati svoju sobu, ona je pitala: ‘A hoćete imat prozore?’ Pa smo i to riješili“, smije se arhitektica.

Sobe od 6 m² – i sve stane

Svaka soba ima krevet, radni stol, ormar, prozor i – ono najvažnije – privatnost. Dječaci imaju svaki svoju sobu s krevetom na kat, dok djevojčica napokon ima svoj kutak.

„Svi ormari, uključujući veliki plakarski iz spavaće sobe, ostali su u stanu. Samo smo ih premjestili i prilagodili raspored zidova prema njihovim dimenzijama,“ kaže Đerić.

Pregradni zidovi rađeni su s milimetarskom preciznošću – sve kako bi se maksimalno iskoristio prostor bez gubitka funkcionalnosti.

Poslije

Adaptacija stana: Kada dizajn poštuje životni ritam

Dnevna soba je samo – redizajnirana.

„Zadržali smo postojeći modularni namještaj, a kako vlasnici jako vole veliki stakleni stol, uzeli smo prozirne stolce da prostor ostane prozračan“, objašnjava arhitektica.

Ono što bi drugi smatrali ograničenjem, ovdje je postalo izvor kreativnosti. Sve je izvedeno dok je namještaj bio unutar stana – bez selidbe.

Rješenje koje poštuje svakodnevicu

Projekt je završen u roku od mjesec dana. Svaki član obitelji dobio je svoj prostor, a stan je zadržao toplinu doma.

„Svaka moja ćelija ima svoju funkciju. I puno veće sobe često nemaju toliko smisleno organiziran prostor“, zaključuje Đerić.

Ovo nije samo još jedna adaptacija stana – prostor je redizajniran da živi s obitelji i njihovim stvarnim potrebama.