Nakon povezivanja dva stana u jednu stambenu jedinicu, arhitektu je povjeren zadatak stvaranja elegantnog i modernog interijera, prilagođenog za ugodnu svakodnevnicu četveročlane obitelji, što je  postigao korištenjem neutralnih boja i personaliziranih umjetnina. 

Stan veličine 200 četvornih metara proteže se na dvije etaže

Na donjoj se nalaze dvije dječje sobe s dnevnim boravkom, dok je gornja tretirana kao glavna etaža na kojoj se nalaze radna i dnevna soba, kuhinja i blagovaonica te glavna spavaća soba s pripadajućom kupaonicom. 

“Kada su se zapravo spajale gornja i donja jedinica, dodatni benefit koji je došao uz donju jedinicu je zapravo veliki vrt koji ima otprilike 150 kvadrata, time je zapravo stan obogaćen.

Osim što je imao postojeće terase, ima još jednu dodanu vrijednost, prirodan teren, a njega smo organizirali vrlo funkcionalno gdje smo vrt podijelili na dva različita ambijenta, jedan je lounge element iza kojeg se nalazi bambus i kojeg smo pozicionirali u malo prirodnije okruženje, a drugi je zapravo vanjska kuhinja gdje se nalazi stol sa vanjskim stolicama za kao vanjsko blagovanje. 

Investitori su imali jako jasnu viziju oko toga kako žele organizirati svoj životni prostor, tako da jedno njih je bila i spavaća soba gdje je jedan od zahtjeva bio da žele imati veliki tuš koji smo integrirali vizualno i funkcionalno u sami prostor spavanja.

Uz tuš se nalazi i kada koju smo zapravo dodatno naglasili kao nekakav akcent u prostoru jer ona stoji samostalno ali smo iz funkcionalnih razloga prostor samih sanitarija zapravo odijelili i stavili, organizirali ga kao zaseban stakleni kubus. “, ističe Luka Cindrić, diplomirani arhitekt.

Smart home sistemi za digitalne medije

Primarno je korištena bijela boja koja se provlači na elementima poput zidova, umjetničkih elemenata te rasvjete, a balans je postignut suprotstavljanjem tamnih nijansi. Tako je organizirana i kuhinja u kojoj svijetli otok ima dvije funkcije. S jedne strane je spremišni prostor, a s druge kuhinjski uređaji. 

“Kuhinja ima dva dijela, gornji – odnosno ti visoki elementi, to je bila zapravo želja investitorice gdje smo integrirali i kuhinjske uređaje i radnu plohu. Na taj način smo postigli taj nekakav dodatni miris i sklad koji smo htjeli postići u cijelom prostoru.

Cijeli prostor, odnosno cijeli stan je koncipiran da je zapravo sve skriveno, imamo jako malo otvorenih polica i te police koje su otvorene, one više imaju nekakvu dekorativnu svrhu. Uspomene sa putovanja, fotografije i tako dalje. 

Svi digitalni mediji koji se nalaze u kući su integrirani odnosno povezani na smart home sistem tako da investitori zapravo kroz bilo gdje, obzirom da često putuju, mogu iz bilo kojeg dijela svijeta vidjeti stanje u kući, prilagoditi grijanje, hlađenje, a isto tako su imaju i dodatnu razinu sigurnosti.”, dodaje arhitekt.

Stubište kao dio središnjeg prostora trebalo je zadovoljiti dvije glavne funkcije.

“Jedno je naravno povezivanje gornje i donje etaže, čime smo mi zapravo još dodatno htjeli sa njegovim otvaranjem postići da unos dnevnog svjetla, a drugo je gdje zapravo stubište dobiva taj neki, nekakav umjetnički feature moment, a čemu smo se dodatno potrudili tako što smo u njega integrirali rasvjetu, radili smo custom gazišta, sve skupa izgleda kao jedna skulpturica koja se penje s donje etaže na gornju. “, pojasnio je.

U istom se prostoru dodatnu ističu dva vrlo posebna elementa

“Jedno je zapravo rasvjeta dekorativna na zidu gdje smo sa mjestimičnom rasvjetom koja ima isključivo vizualnu vrijednost dodali još i umjetnine umjetnika Matije Plavčića. On je naš nagrađivani kipar koji je, kojemu smo mi zapravo dali dvije plohe na kojima je on sam predložio intervenciju.

Obzirom da je tema stana kompletno bila taj nekakav balans, odnosno ravnoteža, on je odlučio za motiv kruga kojeg je multiplicirao odnosno napravio u dva dijela, kao diptih, gdje je isti motiv prikazao kao pozitiv i negativ. Time smo zapravo zaokružili tu cijelu priču stana i zapravo pokazali koji je koncept kojim smo se cijelo vrijeme vodili. “, ističe sugovornik.

Donja etaža rezervirana je za dva mladića

“To su dva mala „man cave-a“ gdje dečki dolje imaju svemir za sebe. Sobe su slično koncipirane, prilagođene su svaka svojoj poziciji, vizualno sudjeluju sa ostatkom stana zato što su kroz velike staklene stijene povezane na prostor stubišta, istovremeno sa korištenjem zavjese, odnosno blackout panela mogu se kompletno odvojit, kad mama i tata tu gore imaju parti da se oni mogu izolirat. 

Gostinjska soba je mala prostorija koja zapravo služi kao kontakt sa vanjskim prostorom, to je više prostor za nekakav odmor, relaksaciju, gledanje televizije, ali smo tu zapravo napravili custom element, odnosno napravili smo ormar koji u sebi ima skriven krevet na kojem mogu spavati dvije osobe. “, zaključio je arhitekt.

Specifični elementi namještaja rađeni su po mjeri zbog bolje tlocrtne prilagodbe, a s kupovnim elementima čine skladnu cjelinu. Uz pomno izabranu funkcionalnu, ambijentalnu i dekorativnu rasvjetu, personalizirane umjetnine i pametno iskorišten prostor, Lukin dizajn interijera ispunio je sve želje investitora.

Arhitekticu Sunčicu Mastelić Ivić poznajete kao edukatoricu stilova uređenja interijera, a danas ju gledamo u drugoj ulozi. Posjetili smo restoran koji je nedavno uređivala i uvjerili se u njenu mogućnost prilagodbe svakom projektu. 

Uređenje restorana čija je površina 350 kvadrata počelo je iskorištavanjem postojeće stare konstrukcije s relativno niskim lučnim svodovima.  

“Ovaj volumen koji smo zatekli je spoj nepravilnih oblika. I imate i relativno nepravilne prostore koji se pretaču jedan u drugi, onda sam ja razmišljala kako to povezati i onda sam koristila stari trik koji se još od srednjeg vijeka koristio da vi trebate na neki način sa dekorativnom tehnikom dematerijalizirati volumen.

To se nekad davno kad su se radili ekstra luksuzni javni prostori u srednjem vijeku radilo sa mozaikom, danas se to na taj način, naravno, više ne radi. Ali sam primijenila jednu tehniku koja se zove duca di Venecija i koja predstavlja specijalan nanos posebne boje u tri sloja gdje vi dobivate titravu površinu sa posebnim načinom nanošenja mrlja. “, pojašnjava arhitektica.

Titrajuću površinu zidova i stropova, Sunčica je povezala s vrstom poda koju kolokvijalno nazivamo industrijskim podom

“Izveli smo pod koji smo poslije namazali sa polu mat tekućim voskom i taj pod je također jedno, rekla bih, unikatno custom made djelo, pokazao se dobar u korištenju za sve one koji ne vole fuge na podu, mislim da je nanos takozvanih industrijskih podova kojih ima raznih vrsta, da je to dobro rješenje. “

Prostor je podijeljen na tri različite, međusobno povezane ali i odijeljene zone. 

“To znači da u ovom restoranu imate zonu koja služi za neka posebnija dešavanja, isključivo za jelo, ručak, večeru ili za stand up nastupe. I taj prostor gdje se odvija jelo je trebao dobiti malo drugačiji tretman poda pa mislim da je dobro da u ovom velikom prostoru imamo različit pristup i naravno, onda je to još jedan element u kojem se trebate dobro uklopiti.

Dakle, koju boju poda odabrati sa kojom bojom i nijansom dekorativnog poda, ovog industrijskog namaza i sve to skupa mora odgovarati titravoj površini zidova. Zato mislim da je dobro uvijek u velikim prostorima koji se dijele na različite zone, ovisno o korištenju, namijeni, mislim da je dobro imati i različiti tretman poda. “, navodi sugovornica.

Namjena ovog prostora zahtijevala je stvaranje nekoliko različitih atmosfera, od jutarnje kave do večernjeg izlaska

“To znači da sam trebala odrediti optimalnu količinu svjetline dekora, odnosno tamnoće dekora koja neće biti pretamna za jutarnji kapučino, a koja neće biti presvijetla za večernji izlazak. Znamo svi da ako se radi o nekom večernjem izlasku da onda uvijek tražimo malo tamniju atmosferu, malo tamnije tonove.”, otkriva.  

Optimalna količina boja, različitih materijala i tekstura dodatno je istaknuta rasvjetom koja je pomogla i u stvaranju različitih atmosfera. 

“Kod korištenja rasvjete je jako važno da se koristi nekoliko različitih izvora svjetla, gdje vi sa različitim kombinacijama možete ostvariti atmosfere kakve vam trebaju u tom trenutku.

Zato sam koristila naglašavanje određenih kontura sa skrivenom LED rasvjetom, iza nekih elemenata namještaja, koristila sam različite reflektorske tipove na profilima gdje vi sa usmjerenjem možete davati akcente prostoru ili smanjivati taj akcent. U svakom slučaju, difuzna opća rasvjeta u ovom prostoru nije bila tema. Trebalo je postići dramatiku. “, otkriva arhitektica.

Tijekom projektiranja, Sunčica nije tražila stil uređenja, već je stil pronašao nju

“Možemo reći da je ovaj prostor rađen u industrial, u industrijskom stilu uređenja interijera, da ima elemenata brutalizma, brutalizam se očituje u ovoj titravoj površini stropova, zidova i titravoj površini poda koja podsjeća na neku inačicu cementa. I taj brutalizam ima elemente arta.

To su elementi koji se nalaze na zidovima, zovemo ih muralima. 

Radila sam sa fantastičnim akademskim slikarom Darkom Bubankom koji je sa mnom radio niz skica. Mi smo proveli sate u razgovorima kakve bi trebale biti boje na muralima u ovom prostoru, kakve bi trebale biti teme, čime će se baviti art moment na zidovima i onda smo zaključili iz niza skica koje su nastajale u razgovoru da je najbolje tonski se uklopiti u postojeći kolorit, dati neke akcente kao što ovdje vidimo je u žutoj boji, koji daje jedno lijepo osvježenje naspram sive boje i zaključili smo da je jako dobro da idemo u smjeru apstraktnoga. 

Kod apstraktne umjetnosti se ne trudim vidjeti figurativu, mene opčinjava igra boja, mene opčinjava dinamika oblika, ponavljanja nekih elementa, dakle, mene zanima emocija koja vrišti ili govori iz onoga što se nalazi u apstraktnom dijelu. Nije nužno da očitavate iz apstraktnog dijela neku figuru, neki lik ili neki predmet, važno je da se u njega zagledate, da vas dovede u neku meditaciju, da vam potakne određenu vrstu osjećaja.”, zaključila je.